Stručni rad

Lijepo i transcendentno u Tome Akvinskoga

Nikola Stanković ; Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Spoznaja kod Tome počinje od osjetnoga. Spoznaja lijepoga također (pulchra dicuntur quae visa placent (Sth I 5,4 ad 1); id cujus ipsa apprehensio placet (Sth I-II 27, 1 ad 3). Toma pretpostavlja temeljno jedinstvo dobroga i lijepoga. Dobro je dobro za nas. Ono je cilj težnje, a lijepome se divimo zbog njega samoga. Kao i kod Augustina postoji i kod Tome objektivno lijepo (Nam ad pulchritudinem tria requiruntur. Primo quidem, integritas sive perfectio (...) Et debita proportio sive consonantia. Et iterum claritas.) (Sth I 39, 8). Svaka ljepota upućuje na transcendentno: "Omnis forma (...) est participatio divinae claritatis" (In de Div. Nom. IV. l. V., 349). Autor pokazuje da se Tomin nauk o lijepom uklapa u njegov Četvrti put iz glasovitih Pet putova (Quinque viae). Što je nešto ljepše, tim više izaziva ljudski duh da se uzdigne do Ljepote same - do Boga - u kome vlada savršena integritas, consonantia i claritas, naravno, shvaćene u eminentnom smislu.

Ključne riječi

Hrčak ID:

1464

URI

https://hrcak.srce.hr/1464

Datum izdavanja:

3.9.1999.

Posjeta: 2.429 *