Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31141/zrpfs.2017.54.123.035
Le contrôle jurisdictionnel des actes unilatéraux infra constitutionneles
Jean Michel Lemoyne de Forges
Sažetak
Kelsenov model pravne države (vladavine prava) podrazumijeva da obvezatno svi jednostrani pravni akti koje donosi javnopravno tijelo, osim samog ustavotvorca, moraju moći biti predmetom upravnosudske kontrole. Upravo na temelju ovog načela treba ocijeniti kombinaciju odgovarajućih sudskih praksi Državnog savjeta i Ustavnog vijeća u tom pogledu.
Oslanjajući se na odredbe velikog utemeljujućeg Zakona od 24. svibnja 1872. Državni savjet je vrlo rano omogućio da organski kriterij nadležnosti upravnog suda ima prednost. Prema tome, načelo određuje da svaka jednostrana odluka, opća ili ne, koju donosi upravno tijelo vlasti može biti predmetom tužbe zbog prekoračenja ovlasti, bez obzira na to o kojoj se stvari radi i u kojoj je stvari odluka donesena. Pojam upravnog tijela je iznimno širok jer ne obuhvaća samo lokalna tijela vlasti, specijalizirana tijela, već i ministarstva, vladu i predsjednika Republike.
Osim toga, pojam prekoračenja ovlasti također se široko poima, te na taj način omogućuje upravnom sucu da cenzurira nenadležnost, greške u proceduri i formi, zlouporabu ovlasti, greške u činjeničnom stanju i greške u cilju i svrsi koje su počinila upravna tijela. Pa čak i u slučaju u kojem takvo tijelo ima „diskrecijsku ovlast ili ovlast slobodne ocjene“, upravni sudac poništava zbog nezakonitosti odluke koje sadrže „očitu pogrešku“ u ocjeni, koju je dalo to tijelo, o prilagođenosti odluke činjeničnom stanju na koju je to tijelo htjelo dati odgovor. Jedino ograničenje ove kontrole je to da sudac ne može supstituirati svojom ocjenom ocjenu zakonodavca ili uprave o „oportunosti“ propisa ili pojedinačne odluke.
Kada se radi o prekoračenju ovlasti, u načelu, sudac može samo proglasiti poništenje nezakonitog upravnog akta, odnosno povući ga s retroaktivnim učinkom iz pravnog sustava. Međutim, različiti instrumenti, katkad predviđeni zakonom, katkad iz sudske prakse, sve više približavaju suca u sporu običnog poništenja sucu u „objektivnom sporu pune jurisdikcije“ koji više ili manje izravno pridonosi rješavanju merituma pitanja koje mu je upućeno.
Što se tiče Ustavnog vijeća, ako ono ne može raspolagati istim temeljitijim ovlastima kontrole zakona koji mu se predaju izravno ili neizravno ono se smatralo nadležnim za kontrolu određenog broja akata koje mu tekstovi izričito ne daju na znanje. Zatim, iako ne zamjenjuje zakonodavca, Ustavno vijeće prihvaća i smatra da „očita pogreška u ocjeni“ koju je mogao počiniti zakonodavac predstavlja kršenje Ustava.
U francuskom pravnom sustavu gotovo više ne postoje jednostrani javni akti kojima se donosi odluka, a koji bi mogli izbjeći kontrolu suca. Opseg te kontrole ovisi samo o opsegu ovlasti u ocjeni koju ustav, zakon ili pravilnici daju javnim tijelima.
Ključne riječi
Francuska; sudska kontrola; ustavno vijeće
Hrčak ID:
175795
URI
Datum izdavanja:
23.2.2017.
Posjeta: 3.942 *