Izvorni znanstveni članak
Reformirano stanovništvo Zmajevca u prvoj polovici 19. stoljeća (1827.-1850.)
Eldina Lovaš
Sažetak
Pokret reformacije koji je nastao na područjima Njemačke brzo se proširio i na ostala europska područja, zahvativši time i dijelove Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva u čijem se sastavu nalazio i tzv. baranjski „trokut“ na čijem je području smješteno naselje Zmajevac. Bržem širenju pokreta reformacije pogodovala su i osmanska osvajanja. U odnosu na katolike, u kojima su bili utjelovljeni papisti i pobornici dinastije Habsburg, Osmanlije su dopuštali djelovanje reformiranih pastora, smatrajući da će pripadnici novoga pokreta biti poslušniji podanici Porte. Pod osmanskom se vlašću proširilo i Lutherovo učenje na područje današnje hrvatske Baranje, gdje se djelovanjem Mihálya Sztárai brzo ukorijenio u narodu. Osim Luga, brzo se proširio i na ostala baranjska područja među kojima je bio i Zmajevac. O tome svjedoči i velik broj upisa u najstarijoj sačuvanoj matičnoj rođenih, vjenčanih i umrlih zmajevačke reformirane helvetske crkve, koji se danas čuva u Arhivu Baranjske županije Mađarskog državnog arhiva u Pečuhu. Kvantitativne i statističke metode primijenjene pri analizi i obradi podataka zabilježenih u najstarijim matičnim knjigama reformiranih u Zmajevcu djelomično pokazuju trendove karakteristične za društva predstatističkoga razdoblja koja se mogu prepoznati u više čimbenika. Na demografska obilježja veliki su utjecaj imale klimatske promjene koje su utjecale na sezonsku raspodjelu rođenja. Gospodarske aktivnosti ruralnoga stanovništva uvjetovale su vrijeme održavanja vjenčanja koja su se u Zmajevcu među reformiranim stanovništvom održala tijekom jesenskih mjeseci. Pokazatelji tradicionalnosti zmajevačkoga stanovništva očituju se u poštivanju normi koji su bili propisani Kanonima pri sklapanju brakova, a nije upisano ni jedno nezakonito rođeno dijete tijekom promatranoga razdoblja. Visok se natalitet tijekom postupno smanjivao, a bio je popraćen visokim dojenačkim mortalitetom i niskim doživljenim prosječnim dobom. U odnosu na natalitet, mortalitet se postupno povećavao dosegnuvši skoro početni maksimum. Najviše je ljudi u Zmajevcu umrlo tijekom ljetnih mjeseci, zbog čega se selo ne uklapa u trendove Hrvatske i srednje Europe u tom razdoblju. To se odstupanje može objasniti i epidemijama kolere koja su zahvatila selo u lipnju i kolovozu 1831. i 1849. godine. Promatrano prema dobi, Zmajevac pokazuje odstupanja u broju umrlih. Naime, za razliku od ostala predstatistička društava, među reformiranim je stanovništvom u prosjeku umrlo više žena nego muškaraca, iako je u promatranom razdoblju rođeno više dječaka nego djevojčica. Zmajevačko je stanovništvo bilo ruralno i tradicionalno o čemu svjedoči i neznatan i uloga žene koja se svodila na reprodukciji i na brigu o kućanstvu i obitelji. Tijekom promatranoga razdoblja broj brakova se postupno smanjivao. Uzrok tomu može biti i kasnije stupanje mladenaca u brak. O razmjernoj zatvorenosti zmajevačkoga društva svjedoče podaci o sklapanju bračnih zajednica koje su se odvijale pretežno u vlastitoj sredini i unutar vlastite etničke skupine jer ne postoje upisu o tome da je reformirano stanovništvo sklapalo brakove s pripadnicima drugih vjerskih zajednica. Prema tome Zmajevac slijedi glavne hrvatske i europske demografske trendove u prvoj polovici 19. stoljeća jer većina navedenih obilježja dobivena analizom podataka zmajevačkih matičnih knjiga, karakteristična i za većinu hrvatskih i europskih zajednica u prvoj 19. stoljeća.
Ključne riječi
Južna Baranja; Zmajevac; povijesna demografija; reformirano stanovništvo; matične knjige; prva polovica 19. stoljeća
Hrčak ID:
177186
URI
Datum izdavanja:
1.12.2016.
Posjeta: 1.262 *