Izvorni znanstveni članak
SIGETSKA TRAGEDIJA U OČIMA JEDNOG KOMORNIKA I JEDNOG VOJNIKA (U POVODU 450. OBLJETNICE OPSADE I PADA SIGETA)
Ivan Zvonar
; Varaždin
Sažetak
Povijesni prikazi opsade i pada Sigeta otkrivaju prilike u Austrijskom Carstvu za Ferdinanda I. i Maksimilijana II., ali i životnu želju cara Sulejmana Veličanstvenog da osvoji Beč.
U neprestanim ratovima s Turcima sigetska tragedija postaje samo jednom od epizoda kojih se značenje pokazalo tek nakon svršenog čina. Ona na svoj način otkriva i odnos Bečkog dvora prema, često nepoželjnom, Nikoli Zrinskom.
Drugačije Nikolu vide dva neposredna sudionika u sigetskim zbivanjima.
Jedan je od njih Ukrajinac Ferenc Črnko (Černko). On je oko sredine 16. stoljeća s grupom sunarodnjaka došao u sjeverozapadnu Hrvatsku i našao svoje mjesto na dvoru Nikole Zrinskoga u Čakovcu.
Za sigetskih je dana već komornik koji se ne brine samo za Nikoline potrebe nego i za cjelokupnu komoru sigetske posade.
Kao izravan svjedok svega što se događalo prije i za vrijeme opsade Sigeta piše dnevnik započet 15. lipnja, a dovršen 9. rujna 1566.
Osnovnu pažnju posvećuje zalihama hrane i streljiva, a usput opisuje stanje u gradu i borbe s Turcima. Potpuno apolitičan, on sigetsku propast smatra kaznom Božjom za grijehe u Carstvu, a krivnju Dvora i cara i ne spominje.
Bio je zarobljen, ali i brzo otkupljen, pa je na nekom imanju Jurja Zrinskog 1566., a najkasnije 1567., dovršio svoju Kroniku, i danas bez pravog naslova. Autograf je izgubljen, ali je sigurno da je bio napisan na kajkavskom književnom jeziku Čakovečkoga kulturnog kruga.
O njemu se dugo znalo samo po latinskom prijevodu Samuela Budine, tiskanom u Beču 1568. Budina je korektno preveo sadržaj, uz tek poneko svoje pojašnjenje, ali nije prenio i Črnkov stil.
To je učinio kasniji prepisivač u danas jedinom poznatom rukopisu. Pisao je glagoljicom i čakavskim narječjem, ostavivši ipak kajkavsku sintaksu i Črnkovu pripovjedačku maniru, koja dopušta da se Sigetska kronika čita i kao književno djelo.
Zadržani su mnogi kajkavski i mađarski izrazi, a u vojnom je nazivlju korištena njemačka i talijanska terminologija.
Nasuprot Črnkovoj kronici stoji duga epska pjesma anonimnog autora.
Sastavio ju je obrazovan čovjek, časnik Nikole Zrinskog, Hrvat.
Sadržaji se kronike i pjesme gotovo doslovce podudaraju, ali su pogledi pisaca na događaje suprotni.
Pjesnik je strastveni kritičar odnosa Bečkog dvora prema Zrinskom. Svoje stavove iznosi u prvom licu. Služi se oporim, ali jasnim stihovima. Pjesmu je i pjevao pred slušateljima obraćajući im se frazom „Draga ma gospoda…“
Za njega propast Sigeta nije kazna Božja, nego splet političkih okolnosti koje rade protiv Zrinskog i, posebno, zaključak Vojnog vijeća na Bečkom dvoru da Sigetu nije potrebna pomoć.
Jezik je međimurska kajkavština 16. stoljeća.
Djelo je izraslo iz jedne jake, ali nezapisane, epske tradicije. Danas se čuva njegov prijepis u rukopisnoj Martjanskoj pjesmarici (starijoj) iz 1593. godine.
Ključne riječi
opsada Sigeta, tragičan slom; dvije različite procjene istog događaja; Črnkova kronika; epska pjesma nepoznatog autora; Črnkova politička neutralnost; pjesnik – ratnik - strastveni kritičar politike Bečkog dvora; dva dijalekta: čakavski i kajkavski
Hrčak ID:
178012
URI
Datum izdavanja:
30.12.2016.
Posjeta: 3.088 *