Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Organizacijsko učenje u školi

Goran Livazović ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odsjek za pedagogiju
Boris Janković ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diplomski studij pedagogije i povijesti


Puni tekst: hrvatski pdf 264 Kb

str. 55-68

preuzimanja: 865

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 96 Kb

str. 69-69

preuzimanja: 250

citiraj

Puni tekst: njemački pdf 97 Kb

str. 70-70

preuzimanja: 164

citiraj


Sažetak

Rad prikazuje pedagogijsku perspektivu fenomena organizacijskog učenja kao relativno nove pojave u području teorija znanosti o odgoju. Radi se o ključnom konceptualnom modelu u organizacijskog teoriji, koji je utemeljen na idejama bihevioralnih teoretičara organizacije predvođenih harvardskim profesorom Chrisom Argyrisom, koji organizacijsko učenje defniraju kao pojavu transformacije individualnog znanja i vještina pojedinaca u organizacijsko znanje kroz kolektivne spoznajne procese i njegovanje učeće kulture ustanove. Načela organizacijskog učenja ističu kapacitete koji nadilaze individualne agense učenja, a oslanjaju se na forme, pravila i procedure za suočavanje, spoznaju i rješavanje problema. Prema kognitivistima, organizacijsko učenje je eksternalna reprezentacija ljudske kognicije i ovisi o sekvencijalnim koracima koji su ekvivalentni ljudskoj obradi informacija. Teorijska analiza opisuje strukturalno-hijerarhijski pristup s preglednim prikazom fenomena u školstvu, i to na razini: sustava, škole, pojedinca i znanja. Organizacijsko učenje se sustavno ogleda kao preduvjet suvremenih reformnih nastojanja te mjera poticanja kvalitete javnog školstva. Na razini škole se ocrtava kroz sveukupnost podržavajućih faktora poput učeće kulture, a konkretizira se kroz socijalne mehanizme i procese kolektivnog te kolaborativnog učenja. Na razini individualnih učitelja, organizacijsko učenje može značajno unaprijediti njihovu ulogu, prvenstveno kroz samo-kreaciju kontekstualno korisnog znanja i deprivatizaciju osobne nastavne prakse. Konačno, ono omogućava djelovanje na školsko znanje, prije svega na tacitna i konceptualna znanja učitelja koja često izmiču reformističkim naporima. Unatoč trendovima birokratizacije školstva i učiteljskog poziva, organizacijsko učenje predstavlja ohrabrujuće sredstvo postizanja odgojnih i obrazovnih ciljeva suvremene škole.

Ključne riječi

deprivatizacija prakse; kultura škole; organizacijsko učenje; školski procesi; transformacija znanja

Hrčak ID:

178843

URI

https://hrcak.srce.hr/178843

Datum izdavanja:

6.11.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 2.538 *