Izvorni znanstveni članak

Emancipacija, memorija i revolucionarni subjekt umjetnosti

Bojana Matejić

Sažetak

Cilj je ovoga teksta preispitati pojam umjetnosti kao emancipacijske prakse kakav se pojavljuje danas u svjetlu umjetničkih djelatnosti kojima se u lokalnom, glokalnom i globalnom stanju stvari – možemo ga na tragu Badiouove estetike i teorije umjetnosti nazvati jednim imenom estetikom nerazlike – dodjeljuje ovaj atribut. Rad nastoji ponuditi moguću klasifikaciju takvih umjetničkih praksi – praksi koje su u opreci s modernističkim načinom mišljenja pojma umjetničkog djela, s fokusom na problemu emancipacijske potencije (umjetnosti) memorije. U tekstu prvo nudimo generalni osvrt na problematiku suvremene konstelacije angažirane umjetnosti, zatim prelazimo na kritiku zbroja dominirajućih kulturalno-umjetničkih koncepcija koje se pojavljuju pod raznim, premda bliskim imenima: umjetnost memorije, kultura sjećanja, umjetnost partikularnosti koja afirmira idealitet komunikacije i mikropolitiku drugosti, suprotstavljanjem pojmova umjetnosti kao emancipacijske prakse i umjetnosti memorije i afirmacijom propozicije o mogućem novom revolucionarnom subjektu umjetnosti. Teza je ovoga rada da emancipacijska praksa umjetnosti uvijek proizvodi estetsko-političku distancu u odnosu na postojeće. Ta estetsko-politička distanca nije ništa drugo nego podsjetnik koji konstituira nagon etičkog subjekta.

Ključne riječi

emancipacija; subjekt umjetnosti; pamćenje; memorija; estetsko-politička distanca

Hrčak ID:

185577

URI

https://hrcak.srce.hr/185577

Datum izdavanja:

1.12.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 855 *