Filozofska istraživanja, Vol. 37 No. 2, 2017.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/fi37210
Benjamin i avangarda
Ivan Jarnjak
orcid.org/0000-0001-8428-6170
; Okrugljačka 21, HR–10090 Zagreb
Sažetak
U pokretu avangarde Walter Benjamin uvidio je tendencije za prevladavanje jaza između društva i kulture te umjetnosti i života. Njegov esej »Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije«, zamišljen kao okvir za teoriju moderne u svjetlu avangarde, upravo je paradigmatski za razumijevanje avangardne umjetnosti i suvremene kulture te predstavlja svojevrsnu intervenciju, benjaminovsku politiku moderniteta (B. Kiefer). Sveobuhvatna teorija avangarde ne postoji. Ukratko ću se osvrnuti na poznatija tumačenja Petera Bürgera i Aleksandra Flakera, dok su za rad u kontekstu novih istraživanja avangarde ključno poslužili radovi Dietricha Scheunemanna, glavnog urednika niza izdanja nazvanih Avant-Garde Critical Studies. U centralnom dijelu izlaganja prikazati će se odnos Benjamina i nadrealizma, koje je Adorno opisao na sljedeći način: »Benjaminova namjera je bila da potpuno odustane od očitog izlaganja i dopusti da se značenje pojavi jedino šokantnom montažom materijala. Filozofija ne samo da mora uhvatiti korak s nadrealizmom, nego i sama postati nadrealistička.« Konačno, zadnji dio rada bavit će se idejom profane iluminacije. U eseju »Nadrealizam – Posljednji trenutni snimak europske inteligencije« iz 1929. godine, jednom od bitnih prikaza teoretskih, filozofijskih i političkih dometa i obilježja pokreta avangarde,Benjamin profanu iluminaciju predstavlja kao temelj i srž nadrealističkog marksizma.
Ključne riječi
Walter Benjamin; moderna; avangarda; kritika; nadrealizam; profana iluminacija
Hrčak ID:
188032
URI
Datum izdavanja:
23.8.2017.
Posjeta: 2.422 *