Stručni rad
Povijesni prikaz homoseksualnih osoba kao marginalizirane skupine
Luka Zorica
; Filozofski fakultet Osijek
Sažetak
U Antičkoj Grčkoj su muška i ženska homoseksuanlnost bile pozitivno prihvaćene od strane društva te je homoseksualnost bila dio grčke kulture. Ovakvi stavovi mogu se iščitati iz djela tog razdoblja kao što su Platonova Gozba ili Euripidov Kiklop. Zahvaljajući jačanju kršćanskog utjecaja u Rimskom Carstvu, došlo je do društvene osude homoseksualnosti, ali ona još nije bila zakonski kažnjiva. Jačanje Crkve je također doprinijelo tome da homoseksualnost iz privatne sfere postane dijelom crkvene regulacije, što se očituje u srednjem vijeku. Toma Akvinski je utjecao na shvaćanje seksualnosti u srednjem vijeku, a njegov je stav bio da je jedina funkcija seksa ona prokreativna čime je marginalizirao homoseksualnost. Homoseksualnost je u srednjem vijeku bila zakonski kažnjiva, a u renesansi se broj smrtnih kazni zbog homoseksualnosti smanjuje. Utjecaj Crkve više nije bio toliko snažan u renesansi, ali su homoseksualci i dalje društveno neprihvatljiva pojava. Tek u 19. stoljeću dolazi do prekretnice u povijesti homoseksualnosti. Karl Heinrich Ulrichs se bori za dekriminalizaciju homoseksualnosti, slučaj Oscara Wildea utječe na javno mišljenje o homoseksualnosti, a proučavanje homoseksualnosti dobiva znanstvenu dimenziju premještanjem u sferu psihijatrije. Događaji u Stonewallu 1969. predstavljaju početak snažne borbe za homoseksualna prava, a početkom 1970-ih godina se u zemljama poput Švedske, Francuske i SAD-a osnivaju organizacije koje su se borile za prava homoseksualnih osoba. American Psychiatric Association 1973. briše homoseksualnost s popisa duševnih poremećaja te je time utišana znanstvena marginalizacija homoseksualaca
Ključne riječi
Hrčak ID:
190412
URI
Datum izdavanja:
6.12.2016.
Posjeta: 7.599 *