Izvorni znanstveni članak

NORMATIVNA DECENTRALIZACIJA U HRVATSKOJ I NJEZINE GRANICE

Tereza ROGIĆ LUGARIĆ

Sažetak

U tekstu autorica istražuje stupanj decentralizacije ostvaren
u Hrvatskoj nakon 2001. godine. Spomenutu godinu autorica
uzima kao polaznu godinu, jer je tada započela primjena
niza zakonskih promjena kojima je cilj ostvariti veću
decentralizaciju. U početnoj fazi taj je pothvat tehnički sužen
na područja školstva, zdravstva, socijalne skrbi i vatrogastva.
U analizi autorica polazi od razumijevanja pojma
decentralizacije, uzimajući u obzir ponajprije njegove
funkcionalne implikacije. Na toj podlozi najvažnije su politička,
upravna i financijska decentralizacija. Autorica analizira i prve
učinke programa nove decentralizacije nakon 2001. godine.
Podatci pokazuju da su financiranje decentraliziranih
djelatnosti školstva, zdravstva i socijalne skrbi preuzele tek 53
jedinice lokalne samouprave, a obvezu financiranja
vatrogastva 86 jedinica (od postojećih 500 i više). Ukratko,
decentralizacija je ostala "prekratka". Istražujući razloge te
činjenice, autorica pokazuje da se u većini jedinica lokalne
samouprave vidi dugoročna razvojna nesposobnost, koja im ne
dopušta da djeluju kao autonomni razvojni subjekt. Posebno se
uočava manjak strategijske svijesti, nerazvijenost lokalnih
institucija te normativna osnova koja ne proizlazi iz strategije
razvoja. Zbog toga, zaključuje autorica, decentralizacija mora
obuhvatiti i oblikovanje usporednoga modela društvenoga
razvoja, poznatog pod nazivom "endogeni" razvoj ili razvoj
"odozdo", u okviru kojega jedinica lokalne samouprave može
ostvariti razvojnu samostalnost koja joj dopušta da normativnu
decentralizaciju pretvori u zbiljske razvojne mogućnosti i –
prednosti.

Ključne riječi

Hrčak ID:

18101

URI

https://hrcak.srce.hr/18101

Datum izdavanja:

31.12.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 3.209 *