Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Ukrasne vrste s mogućom upotrebom u mediteranskom okruženju

Stefania Catara
Domenica Scuderi
Daniela Romano
Ksenija Karlović


Puni tekst: hrvatski pdf 172 Kb

str. 67-80

preuzimanja: 2.979

citiraj


Sažetak

Izbor biljnih vrsta jedan je od glavnih aspekata oblikovanja zelenih površina o kojem ovise i estetsko-oblikovni i tehničko-ekonomski rezultati samog oblikovanja. U području Mediterana teoretski je moguća primjena vrlo velikog broja vrsta. Karakteristike tog područja, naročito one povezane s fototermičkim svojstvima, omogućuju uvrštavanje brojnih tropskih i suptropskih vrsta. Ograničavajući faktor u korištenju ovih biljaka često puta predstavlja preslabo poznavanje njihovih specifičnih potreba. Izbor vrsta se stoga učestalo provodi u svjetlu nepotpunih i približnih informacija o svojstvima i potrebama biljaka. Takva praksa je naročito “kažnjiva” u južnom dijelu Italije gdje je tradicija uređivanja zelenih površina manje raznolika u usporedbi sa srednjom i sjevernom Europom.
Cilj ovog rada bila je preliminarna procjena svojstava ključnih pri izboru ukrasnih biljaka za zelene površine. Naime, zahvaljujući analizi nekih bibliografskih izvora te direktnih snimaka utvrđene su vrste pogodne za primjenu u mediteranskom području. Ti podaci poslužit će za stvaranje što potpunijeg i ažuriranog popisa korištenih i/ili iskoristivih vrsta. Ukupno je popisano nešto manje od 3500 vrsta, mnoge od njih (74, 8%) se navode samo u jednom od konzultiranih literaturnih izvora dok se tek 36 vrsta (1,1%) spominje u svim konzultiranim izvorima. Od botaničkih porodica, po brojnosti se ističu vrste iz porodice Rosaceae (57 rodova i 371 vrsta), Leguminosae (69 rodova i 218 vrsta), Compositae (71 rod i 156 vrsta) i Liliaceae (55 rodova i 147 vrsta). Dobro su zastupljene i porodice sa sukulentnim vrstama (Agavaceae, Cactaceae, Crassulaceae itd.) i geofiti (Amaryllidaceae, Iridaceae, Liliaceae) uvijek prisutni u oblikovanju zelenih površina u mediteranskom okružju, uz druge reprezentativne porodice kao što su Palmae, Bignoniaceae, Myrtaceae. Raspro-stranjenost vrsta prema području porijekla potvrđuje značajno ali ne dominantno prisustvo “pravih mediteranskih biljaka” tj. svega 8% autohtonih vrsta. Ukrasno mediteransko zelenilo je, čini se obilježeno uočljivim karakterom egzotičnosti, što je i pokazatelj povoljnih uvijeta na proučavanom području.

Ključne riječi

mediteransko okruženje; ukrasne biljke; oblikovanje; izbor vrsta

Hrčak ID:

1912

URI

https://hrcak.srce.hr/1912

Datum izdavanja:

1.12.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.107 *