Filozofska istraživanja, Vol. 38 No. 1, 2018.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/fi38106
Charles Taylor o hermeneutici ‘sebe-bivstvovanja’
Dafne Vidanec
orcid.org/0000-0002-0991-7486
; Veleučilište Baltazar Zaprešić, Ulica Vladimira Novaka 23, HR–10290 Zaprešić
Sažetak
Rad problematizira Taylorovu teoriju morala u kontekstu rasprave o identitetu iz djela Izvori sebstva preko tumačenja hermeneutske – heideggerijanske – provenijencije spoznajnoteorijskih izvora za koje autorica drži da stoje u temelju Taylorove koncepcije identiteta. Teza je da je taylorovski viđenom problemu spacijalne orijentacije imanentna ontologija »osobnog identiteta« ili »sebstva«, čija struktura – u epistemološkom pogledu – reflektira misaonu strukturu mišljenja (tu)bitka u Heideggerovu Bitku i vremenu. Na početku rada krećem od situiranja teme, ilustrirajući spoznajnu vezu između Aristotela, Heideggera i Taylora jer Taylor promišlja dobro kao (moralnu) okosnicu ljudskog djelovanja, a potonje je svrha njegovih filozofijskoantropologijskih i etičkih promišljanja. Dakle, obuhvaća moralne temelje koji su ucijepljeni u stanovitoj metafizici, tako da je i njegovo razmatranje spacijalne orijentacije moguće shvaćati i tumačiti kroz prizmu ontologije morala. Drugi dio rada bavi se spoznajnim uvidima koji su zajednički Heideggerovu Bitku i vremenu i Taylorovim Izvorima sebstva, naročito semantika njihova (filozofskog) jezika i teleološkoontološki aspekt bivstvovanja Heideggerova (tu)bitka, odnosno Taylorova sebstva u prostoru tj. eteru dobra. U posljednjem dijelu rada raspravljati će se o Taylorovom shvaćanju fenomena spacijalne orijentacije.
Ključne riječi
Aristotel; Martin Heidegger; Charles Taylor; dobro; spacijalna orijentacija; (tu)bitak; sebstvo
Hrčak ID:
204790
URI
Datum izdavanja:
2.4.2018.
Posjeta: 2.741 *