Pregledni rad
https://doi.org/10.32728/tab.15.2018.10
Kodifikacija hrvatskoga jezika u međunarodnome kontekstu
Tihomil Maštrović
Sažetak
Osvrt na prošlost nastojanja za međunarodno priznanje hrvatskoga
jezika pokazat će da ona traju još tamo od devetnaestoga stoljeća,
odnosno od hrvatskoga narodnoga preporoda, pa eto, sve do naših
dana. Ishode tih nastojanja negativno je odredilo donedavno
hrvatsko političko okružje, stoga je dugotrajnost dosadašnjih
hrvatskih neuspjelih nastojanja spram međunarodnoga priznanja
hrvatskoga jezika bila prvenstveno vezana uz političke i ideologijske
odrednice hrvatske političke povijesti, obilježene podređenim
političkim položajem Hrvatske u međunarodnome okružju. Jezik se,
kao temeljna označnica nacionalnoga identiteta, Hrvatima s
utjecajnih političkih motrišta osporavao na tragu svih onih
austrofilskih, ugarskofilskih, srbofilskih i jugofilskih političkih
interesa, a izostanak slobodne i suverene hrvatske države bio je
favorizirajući faktor upravo tih i takvih nastojanja (Maštrović 2012).
Okolnosti međunarodne recepcije hrvatskoga prava na vlastiti
jezik znatno su se poboljšale od godine 1991., stvaranjem
Republike Hrvatske. Premda je Ustavom iz 1991. hrvatski jezik u
Hrvatskoj utvrđen kao službeni jezik, bilo je potrebno ostvariti i
njegovu međunarodnu kodifikaciju, odnosno njegovo
međunarodno priznanje. To se nije dogodilo 1991., nego tek
godine 2008., kada je napokon hrvatskomu jeziku dodijeljen
samostalni jezični kod u međunarodnome sustavu kodificiranih
jezika (Ježić 2013: 108-111).
Ključne riječi
hrvatski jezik; kodifikacija; međunarodno priznanje hrvatskoga jezika
Hrčak ID:
205046
URI
Datum izdavanja:
4.9.2018.
Posjeta: 1.840 *