Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21857/moxpjhgk8m

Veznici i vezničke skupine u crkvenoslavenskoj leksikografiji i u makedonskim srednjovjekovnim rukopisima

Ѓуркова Александра ; Институт за македонски јазик „Крсте Мисирков“

Sažetak

U okviru proučavanja crkvenoslavenske leksikografije važno je pitanje status veznika i vezničkih skupina i njihova leksikografska obrada. Veznici su definirani kao nepromjenjive riječi koje služe za povezivanje rečeničnih dijelova ili surečenica, koje pritom opredjeljuju njihove međusobne semantičke relacije (Bauer 1972:323). U analizi načina leksikografske obrade veznika i vezničkih skupina uzimaju se u obzir Rječnik staroslavenskog jezika (Slovník 1966—1997) i Staroslavenski rječnik rukopisa iz X. i XI. stoljeća (Москва 1994) u usporedbi s materijalom iz makedonskih crkvenoslavenskih rukopisa.
Fokus ove analize predstavljaju neke inovacije u okviru vezničkih skupina koje su potvrđene u Krninskom damaskinu iz XVI. stoljeća. Konkretno, radi se o vezničkim skupinama radi da i zane da uobičajene za finalne rečenice, i zane radi i poneže radi koje, općenito, imaju kauzalno značenje. Važno je pitanje u analizi stupanj leksikalizacije i izdvajanja vezničkih skupina kao posebne rječničke sastavnice i općenito, tretman inovacija u Rječniku crkvenoslavenskog jezika makedonske redakcije, koje se najčešće pojavljuju u Krninskom damaskinu.

Ključne riječi

crkvenoslavenski jezik; crkvenoslavenska leksikografija; veznici; vezničke skupine; jezične inovacije

Hrčak ID:

206452

URI

https://hrcak.srce.hr/206452

Datum izdavanja:

6.10.2018.

Podaci na drugim jezicima: makedonski engleski

Posjeta: 3.000 *