Izvorni znanstveni članak
SOCIOBIOLOGIJA I "SEBIČNI GEN" Moral i etika sa stajališta suvremene biologije
Ivan KEŠINA
Sažetak
Sociobiologija, recentna varijanta istraživanja ponašanja na
evolucijsko-teoretskom temelju, postavila je sebi zadaću istražiti evolucijske
temelje ljudskoga morala. Polazišna joj je točka fenomen
ljudskoga altruizma. Iz evolucijsko-teoretske perspektive može
altruističko ponašanje nastati i održati se ako pridonosi daljnjoj
predaji gena koji to ponašanje kodiraju. Glavni autori, E. O.
Wilson i R. Dawkins, nastoje etiku "biologizirati", ne želeći samo
objasniti biološke funkcije etike, već je potpuno priključiti biologiji
i, s pomoću evolucijske teorije, dati joj novo, prirodoznanstveno
utemeljenje. Sociobiolozi polaze od toga da se sposobnost etičkoga
djelovanja iskazala kao evolucijski adaptivna, dakle korisna.
Moral je rafiniran trik gena koji ljudima dopušta efektivno
reproduciranje. Radikalni naturalizam, kako ga zastupaju sociobiolozi,
više ne poznaje nikakve vrijednosti – dobro i zlo samo su
fikcije čovjeka. Sve navodno moralno stoji, u konačnici, u službi
gensko-egoističnih strategija. Autor ovoga članka kritizira temeljne
ideje opisanog pristupa. Sociobiologija uopće nije shvatila što
predstavlja "etički fenomen", kao i da je njezino "objašnjenje morala
i etike" samo objašnjenje njezina vlastitog razumijevanja
(bolje: nerazumijevanja) morala i etike. U svojem vlastitom razumijevanju
ona ne može biti istinita, već predstavlja samo
znanstveno obojen izraz jednog, i paradoksalnog i radikalnog,
teoretskog nihilizma. Etički fenomen je takve naravi da ruši svaku
rekonstrukciju koja dopušta objašnjenje samo onoga materijalno
činjeničnoga. Problem etike nije teoretsko objašnjenje altruizma,
već odgoj za pažnju prema dobru. Sociobiologija se pokazuje u
teoretskom samodokidanju, a na isti se način to događa u
praktično-filozofskom shvaćanju dobra.
Ključne riječi
Hrčak ID:
19595
URI
Datum izdavanja:
31.12.2002.
Posjeta: 4.463 *