Socijalna psihijatrija, Vol. 46 No. 4, 2018.
Pregledni rad
Specifičnosti dijagnostike disocijativnih poremećaja kod djece i adolescenata
Dubravka Kocijan Hercigonja
; Poliklinika Kocijan Hercigonja, Zagreb, Hrvatska
Vesna Hercigonja Novković
; Poliklinika Kocijan Hercigonja, Zagreb, Hrvatska
Dina Koren
; Poliklinika Kocijan Hercigonja, Zagreb, Hrvatska
Suzana Jurač
; Poliklinika Kocijan Hercigonja, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Disocijativni poremećaji mogu se definirati kao raskol u obično cjelovitim funkcijama svijesti, pamćenju, identitetu i opažanju, dakle disocijativni poremećaj karakterizira prekid normalne integracije svijesti. Kada se govori o djeci i adolescentima, najčešći su konverzivni poremećaji kao i poremećaji identiteta koji uključuju značajan diskontinuitet doživljaja selfa uz promjene afekta i ponašanja što se najčešće opaža kao poremećaj pamćenja, koncentracije i privrženosti, što dovodi do značajnog oštećenja u socijalnom, radnom i drugim važnim područjima funkcioniranja. Uzroci se nalaze u traumatskim događajima zlostavljanja, ali i brojnim drugim traumatskim iskustvima, kao što su hospitalizacije, preseljenja, gubitak važnih osoba i sl. Neurobiološka istraživanja traumatizirane djece pokazuju abnormalnosti (funkcijske i strukturne) u razvoju limbičkog sustava, kao i kortikalne promjene. Van der Kolk u svojim istraživanjima navodi da povećana razina emocionalne pobuđenosti dovodi do promjena u hipokampusu
koji je odgovoran za neadekvatno evaluiranje senzornih informacija. Važno je naglasiti da djeca normalno pokazuje fantaziju i maštanje u ponašanju što je teškoća u dijagnostičkom procesu u odnosu na patološku disocijaciju. Poseban su problem diferencijalna dijagnoza, kao i komorbidne bolesti.
Ključne riječi
Disocijativni poremećaji; Psihopatologija; Dijagnostika kod djece i adolescenata
Hrčak ID:
214840
URI
Datum izdavanja:
7.1.2019.
Posjeta: 3.918 *