Pregledni rad
https://doi.org/10.21857/m16wjc6579
Osiguranje tražbina marine iz perspektive nizozemskog prava
Vivian van der Kuil
orcid.org/0000-0002-1523-1990
; AKD Benelux Lawyers, Rotterdam, The Netherlands
Sažetak
Članak se bavi veoma specifičnim aspektom pomorskog prava, tj. pravnim mjerama koje po nizozemskom pravu omogućuju marini da ostvari svoju ugovornu ili izvanugovornu tražbinu protiv vlasnika plovila. Ovo nije jednostavno pitanje jer uključuje niz različitih područja, kao što su pomorsko pravo, ugovorno pravo, ovršno pravo, Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova iz 1952. i pravo retencije. Nakon općeg uvoda o rekreacijskoj plovidbi i marinama u Nizozemskoj te uvodnih razmatranja o primjenjivom pravnom okviru, daje se pregled mogućih pravnih rješenja. Diskutira se o različitim pravnim pretpostavkama, s posebnim fokusom na ostvarenje tražbina marine protiv vlasnika plovila. Posebno pitanje javlja se u vezi tražbine marine protiv vlasnika plovila zbog ponekad nejasne kvalifikacije ugovora na temelju kojeg tražbina nastaje. Pitanje je važno jer o kvalifikaciji ugovora, točnije o pravima i obvezama ugovornih strana ovisi koje će pravne mjere biti na raspolaganju vjerovniku. Pravo retencije postoji pod uvjetom da vjerovnik ima određeni stupanj fizičke vlasti nad plovilom budući da je retencija pravo na pridržaj plovila u posjedu. Ovo ponekad predstavlja problem u kontekstu tražbina marine, a to se pitanje pojašnjava u radu. Obrađuju se i pojedine odredbe Građanskog zakonika koje uređuju pravo retencije s posebnim osvrtom na retenciju plovila. Kako za ostvarivanje prava na retenciju nije potrebno posredstvo suda, ova mjera je često najjednostavnije rješenje za marinu. Međutim, ako nije jasno postoji li pravo retencije ili može li se ono ostvarivati, postoji druga opcija za osiguranje tražbine, a to je privremena mjera osiguranja po nizozemskom pravu. Privremenu mjeru osiguranja moguće je u Nizozemskoj ishoditi i primijeniti relativno lako. Postupak je brz i jednostavan, što nizozemsku jurisdikciju čini idealnom za takvo osiguranje tražbina. U radu se razmatra i pitanje identiteta dužnika, kao i pitanje mjerodavnog prava, s obzirom da ta pitanja mogu predstavljati prepreku za osiguranje i ovrhu tražbine. U prošlosti je bilo moguće ostvariti privremenu mjeru osiguranja ishođenu pred nizozemskim sudom samo u okviru nizozemske jurisdikcije. Drugim riječima, za ostvarenje privremene mjere osiguranja na brodu bilo je nužno da se brod nalazi u Nizozemskoj (ili se očekuje njegov skori dolazak u Nizozemsku) kako bi se ishodilo rješenje suda o privremenoj mjeri zaustavljanja broda. Međutim, Uredba Bruxelles I bis dopušta mogućnost ‘’izvoza’’ odluke suda u bilo koju državu članicu EU-a. Ovo je moguće čak i kada se radi o tzv. postupku ex parte, tj. o odluci koju sud donosi u postupku u kojem je stranka samo predlagatelj mjere osiguranja. Druga strana nije upoznata s postojanjem sudskog postupka sve dok se privremena mjera ne ostvari. Kako su brodovi pokretne stvari, opisana mogućnost prekogranične primjene sudskih odluka o privremenim mjerama osiguranja u okviru EU-a može dodatno olakšati ispunjenje tražbina marina, pa je stoga predmet rasprave u ovom članku.
Ključne riječi
osiguranje pomorskih tražbina; marina; nizozemsko pravo; privremena mjera zaustavljanja broda; retencija
Hrčak ID:
222283
URI
Datum izdavanja:
28.6.2019.
Posjeta: 1.051 *