Filozofska istraživanja, Vol. 39 No. 1, 2019.
Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21464/fi39105
Psihoanaliza: volja za promjenom
Štefanija Kožić
; Globočec 93, HR–49246 Marija Bistrica
Sažetak
U radu se ispituje i razmatra psihoanaliza u kontekstu njemačkog idealizma i znanosti te pozicije slobodne volje i determinizma. Govori se o daljnjim konzekvencama psihoanalize u odnosu na determinizam koji je njen sastavni dio i o njenom položaju u odnosu na filozofiju. Također, propituju se načini i mogućnosti promjene subjekta, odnosno postavke o tome kako se subjekt, prema psihoanalizi, ne želi promijeniti, već održati stanje prethodne ugode. Cilj je terapije usmjeravanje subjekta na njegovo nesvjesno, čime se dolazi do auto-refleksije. Znanje koje subjekt dobiva refleksijom uvijek je u fazi rekonstruiranja te se nikad ne može privesti kraju i dovesti do apsolutnog znanja. Znanje i cjelokupna osobnost u konstantnoj su mijeni koja se odvija unutar subjekta, ali dijalektički – u odnosu na vanjski svijet. Iz pozicije klasičnog njemačkog idealizma razmatra se moment volje kao moguće početne točke slobode u promjeni subjekta, a koju psihoanaliza ne uzima u obzir.
Ključne riječi
znanje; volja; terapija; nesvjesno; determinizam; Jacques Lacan; Sigmund Freud; Johann Gottlieb Fichte; Georg Wilhelm Friedrich Hegel
Hrčak ID:
224010
URI
Datum izdavanja:
6.3.2019.
Posjeta: 3.840 *