Stručni rad

https://doi.org/10.20471/acc.2019.58.s1.12

Orofacijalna bol: dijagnostički i terapijski izazovi

Tomislav Badel ; Department of Removable Prosthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Dijana Zadravec ; Department of Diagnostic and Interventional Radiology, Sestre milosrdnice University Hospital Center, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Vanja Bašić Kes ; Department of Neurology, Sestre milosrdnice University Hospital Center, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Mia Smoljan ; Department of Diagnostic and Interventional Radiology, Sestre milosrdnice University Hospital Center, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sandra Kocijan Lovko ; Psychiatry Hospital “Sv Ivan”, Zagreb, Croatia
Iris Zavoreo ; Department of Neurology, Sestre milosrdnice University Hospital Center, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Ladislav Krapac ; Academy of Medical Sciences of Croatia, Department of Public Health, Zagreb, Croatia
Sandra Anić Milošević ; Department of Orthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Sažetak

Već desetljećima se razvija koncepcija dijagnostike i terapije muskuloskeletalnih i neuropatskih bolesti stomatognatskog sustava, što je predmet ovog članka. Kako bi se izbjegle nedoumice može se reći da orofacijalni bolovi kao klinički problem obuhvaćaju u užem smislu ne-odontogene i ne-maligne uzroke bolova orofacijalne regije. U ovom članku evaluirani su rezultati kliničke dijagnostike populacije od 557 konsekutivnih pacijenata s orofacijalnim bolovima temeljem multidisciplinarne dijagnostike. Od sudjelovanja u studiji odustalo je 15,6% pacijenata. Za pacijente koji su odustali od istraživanja pokazalo se da su bili značajnije stariji (p=0,0411) od onih koji su pristali sudjelovati, ali nije bilo razlike u omjeru spola (p=0,185), jer je
prevladavao udio ženskih pacijenata. U analizi 84,4% pacijenata koji su sudjelovali u studiji utvrđene su povišene vrijednosti anksioznosti (prosjek STAI 1 je bio 39,2, a na STAI 2 je bio 41,1), te se je pokazala statistička značajnost u ovisnosti povišene anksioznosti s intenzitetom bolova na vizualno-analognoj skali pri otvorenim ustima (p<0,0001). U odnosu na dob statistička značajnost bilo je za STAI 1 (p=0,0097) ali ne i za STAI 2 (p=0,5599). Najčešći oblik terapije je michiganska stabilizacijska udlaga: za pomak diska temporomandibularnog zgloba (TMZ) kod 38,9% i u kombinaciji s fizioterapijom kod 18,7% pacijenata; za osteoartritis TMZ-a kod 28,4% i u kombinaciji sa fizioterapijom kod 26,4% pacijenata. Za trigeminalnu neuralgiju prevladava kod 54,3% liječenje sa antikonvulzivima, u kombinaciji s akupunkturom 25,7% te samo akupunktura kod 17,1% pacijenata. Multidisciplinarna suradnja u inicijalnoj dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici u ovoj studiji osmišljena je u svrhu razvijanja subspecijalističkog znanja o orofacijalnim bolovima.

Ključne riječi

orofacijalna bol; temporomandibularni zglob; anksioznost; neuralgija trigeminusa

Hrčak ID:

224330

URI

https://hrcak.srce.hr/224330

Datum izdavanja:

1.7.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.768 *