Odgojne znanosti, Vol. 9 No. 1 (13), 2007.
Stručni rad
Iz povijesti osnovne škole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
Dubravaka Miljković
; Učiteljski fakultet , Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Sažetak - Usporedno s učvršćivanjem državnog činovničkog aparata i
centralizacijom vlasti u novostvorenoj Kraljevini Jugoslaviji nastojalo se centralizirati i unifi cirati školstvo. U domaćim je prosvjetnim krugovima zagovarana tolerancija, koja treba biti u temelju posljeratne škole, kao put do izmirenja svih oprečnosti. Od pedagogije (pedagoške znanosti) se očekuje da bude stalni posrednik između škole i države, kriterij koji će se uvažavati pri odlučivanju što će se i kako u školstvu mijenjati. Međutim, ostale su to tek puste želje - kao, uostalom, i mnogo puta i prije i poslije toga. Nakon prvoga svjetskog rata osnovnoj se školi puno toga zamjeralo;
između ostaloga i šezdeset posto nepismenih - u zagrebačkoj županiji. Često to nije toliko bila stvar u propisima koliko u njihovu (ne)provođenju u praksi: što zbog, uvijek aktualnog, nedostatka novca, a što zbog želja vlastodržaca, uvijek onih prijašnjih, da se škola zanemaruje. U članku se opisuju zbivanja koja su prethodila donošenju novoga školskoga zakona 1929. godine, kao i ona što su
ga slijedila - uključujući izmjene i izmjene izmjena nastavnog plana i programa, te nastojanja da se izgradi narodna škola koja će odgajati domoljublje. Tekst je ilustriran pratećim reakcijama tadašnjeg učiteljstva i primjerima iz njihove osnovnoškolske prakse.
Ključne riječi
povijest školstva; osnovna škola; opetovnica; privremena školska stanica; osnovno obrazovanje odraslih
Hrčak ID:
20834
URI
Datum izdavanja:
13.6.2007.
Posjeta: 5.216 *