Izvorni znanstveni članak

ANDRIĆEVA KRITIČKO-ESEJISTIČKA RAZMATRANJA O UMJETNIČKOME

Slavica Juka ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru
Ita Lučin ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

Sažetak

Andrić je, između ostaloga, pisac koji oživotvoruje svaki fenomen čovjekova bivanja,
a posebno slikovito i djelotvorno u svojim kritičko-esejističkim radovima.
Ovaj referat obrađuje eseje o Goyi i Petrarci. U sabranim Andrićevim djelima
objavljenima posthumno (Istorija i legenda I. dio) pisac vješto opisuje tragiku Laurine
i Petrarcine nesuđene ljubavi, a filozofskoj estetici najzanimljivije i kasnije
Petrarcine refleksije o Laurinu liku za boravka u Avignonu. Tu autor niže osebujne
estetske predmetnosti iz prirode (krajolika) koju je i sam imao prilike vidjeti i
doživjeti. Referat ih pregledno navodi u citatima. U esejima o velikome španjolskom
slikaru romantizma Franciscu Goyi Andrić zapravo u obliku dijaloga zagovara
opravdanost i prirodu umjetničkoga djela. Suvremene, a i one ranije, teorije
filozofske estetike još nisu posve suglasne oko toga što je zapravo umjetničko djelo.
Postoje četiri velike estetičke teorije koje pokušavaju odgovoriti na to pitanje.
Andrić se okušao u opravdavanju karaktera umjetničkoga djela, i to vrlo smjelo
kroz lik i djelo jednoga od najvećih protagonista španjolske plastične umjetnosti
– Goyu, s jedne strane, te lik protagonista talijanske renesansne plodonosne književne
ere – Petrarcu, s druge strane. Njegov bi pristup danas estetičari nazvali
andrićevskim jer bi se mogao opisati kao svojevrstan spoj ovih navedenih teorija
koje su opravdane u razgovorima s Goyom.

Ključne riječi

estetika; umjetničko djelo; Goya; Petrarca; teorije filozofske estetike; umjetnik; stvaralaštvo

Hrčak ID:

229160

URI

https://hrcak.srce.hr/229160

Datum izdavanja:

10.7.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 665 *