Izvorni znanstveni članak
DANAK U KRVI U ROMANU NA DRINI ĆUPRIJA I U SUVREMENOME PRIPOVIJEDANJU
Marko Dragić
orcid.org/0000-0001-5362-6814
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Danak u krvi uveo je sultan Murat II. godine 1420. Iako je taj danak u suprotnosti
sa šerijatom, Osmanlije su svake pete godine odvodili kršćansku djecu u dobi od
osam do deset, a pokatkad i do dvadeset godina. Tjelesno sposobniju djecu slali
su na sultanov dvor, a ostalu turskim obiteljima u Anadoliju i Rumunjsku gdje su
ih poučavali turskomu načinu života. Od djece dovedene dankom u krvi stvarane
su janjičarske elitne vojne postrojbe. Janjičari su se nakon vojne službe mogli
oženiti muslimankama i tako su njihovi potomci bili oslobođeni iste sudbine. Nakon
pada Bosansko-humskoga Kraljevstva 1463. godine u janjičare i u hareme
odvedeno je stotinu tisuća kršćanske djece. Kršćani su svojim dječacima odsijecali
prste, učili ih da se pretvaraju gluhonijemima, tetovirali im križeve i na druge ih
načine spašavali od odvođenja u janjičare. Međutim s Balkana je od XV. do kraja
XVII. stoljeća u janjičare odvedeno dvije do tri stotine tisuća dječaka. Među tom
djecom bio je i dječak koji je dobio ime Mehmed-paša Sokolović, koji je u Osmanskome
Carstvu ostvario blistavu karijeru postavši velikim vezirom 1565. godine.
Sjećajući se svoje majke koju je posljednji put vidio s mnogim drugim majkama
kako su s druge strane Drine kroz plač i jecaje ispraćale svoju djecu u janjičare,
Mehmed-paša Sokolović dao je na tome mjestu sagraditi most.
Ključne riječi
kršćani; Osmanlije; janjičari, Mehmed-paša Sokolović
Hrčak ID:
229346
URI
Datum izdavanja:
10.7.2012.
Posjeta: 4.398 *