Izvorni znanstveni članak
LJUBIĆEVA POVIJEST KNJIŽEVNOSTI I HRVATI NA GRADIŠĆANSKOHRVATSKOME GOVORNOM PODRUČJU
Andrea Sapunar Knežević
; Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu
Sažetak
Šime Ljubić, hrvatski književni povjesničar u Ogledalu književne poviesti
jugoslavjanske na podučavanje mladeži (knj. II., 1869.) među kajkavske
pisce ubraja i hrvatske autore s područja ondašnje zapadne Ugarske i
Doljnje Austrije, danas gradišćanskohrvatskoga prostora, te ih u cjelini
naziva „književnost pisana kajkavštinom“. Kajkavsku i hrvatsku književnost
zapadnougarske regije Ljubić stavlja pod zajednički nazivnik poglavito
zato što smatra da hrvatski autori zapadnougarske regije pišu isto za
kajkavce, samo ugarske kajkavce. Žanrovskim, sadržajnim, pa i stilskim
obilježjima, gradišćanskohrvatska književnost bliska je dijelu kajkavske
književnosti 17. i 18. stoljeća. Prema tim kriterijima mogli bismo ih vezati
u jednu cjelinu, ali ne i kada je riječ o jeziku. Gradišćanski Hrvati govore
čakavskim i štokavskim narječjem, a kajkavaca je među njima malo. Na
cjelokupnome području koje se uzima kao gradišćansko u dijalektološkome
smislu postoji samo jedan govor dvaju sela Vedešin i Umok (Hidegség
i Fertőhomok) u zapadnoj Mađarskoj blizu Šoprona, koji bi se mogao
smatrati kajkavskim, iako ni on nije tipično kajkavski. Najbrojniji su čakavski
govori te je osnovicom gradišćanskohrvatskoga (književnog) jezika
postalo čakavsko narječje, odnosno ikavsko-ekavski govori sjevernoga i
srednjega Gradišća. Odgovor na pitanje zašto Šime Ljubić Hrvate zapadnougarske
regije i Doljnje Austrije smatra ugarskim kajkavcima trebalo
bi vjerojatno tražiti u činjenici da su prvi rezultati ozbiljnijih i sustavnijih
istraživanja jezika i kulture zapadnougarskih i doljnjoaustrijskih
Hrvata objavljeni istom nakon Ljubićeva Ogledala književne poviesti jugoslavjanske
(1869.). Izvori kojima se Ljubić služio bile su ponajviše dvije
knjige: Bibliografia hrvatska iz 1860. Ivana Kukuljevića Sakcinskog i djelo
Geschichte der südslawischen Literatur (Geschichte der illirischen und
kroatischen Literatur) Paula Josefa Šafaříka, objavljeno u Pragu 1865.
godine. Ljubić preuzima podatke iz navedene literature, većinom ne provjeravajući
njihovu točnost.
Ljubićevo djelo stoji na samome početku hrvatske književne povijesti i
treba ga promatrati u kontekstu vremena u kojemu je nastalo. Njegov je
cilj bio „prokrčiti put“ nasljednicima koji će dalje izgrađivati književnu
povijest. Iako njegovo djelo u nekim svojim postavkama nije relevantno
današnjoj književnoj povijesti, ono najbolje svjedoči o njezinim samim
početcima i važno je uporište daljnjega razvoja književne povijesti.
Ključne riječi
književna povijest; Šime Ljubić; gradišćanski Hrvati; kajkavska književnost.
Hrčak ID:
229976
URI
Datum izdavanja:
14.12.2009.
Posjeta: 1.117 *