Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21857/ygjwrcje7y

RANA ŠKOLSKA PRILAGODBA KAO POKAZATELJ DJEČJE DOBROBITI: PREDIKTIVNA VAŽNOST INDIVIDUALNIH KARAKTERISTIKA DJETETA

Ivana Hanzec Marković ; Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji


Puni tekst: hrvatski pdf 973 Kb

str. 453-477

preuzimanja: 268

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 973 Kb

str. 476-477

preuzimanja: 188

citiraj


Sažetak

Polazak u osnovnu školu jedna je od glavnih razvojnih prekretnica u životu
djeteta koja pred njega stavlja složen zadatak prilagodbe novim socijalnim i akademskim
zahtjevima. Uspješnost udovoljavanja zahtjevima početnog školovanja
povezana je s budućom prilagodbom i obrazovnim napretkom učenika, a ujedno
odražava i dobrobit djeteta (njegove osjećaje i učinkovito funkcioniranje – akademsko
i socijalno) u školskom kontekstu. S obzirom na važnost školske prilagodbe
kao pokazatelja dječje dobrobiti, dugoročne posljedice rane prilagodbe
i nekonzistentne rezultate dosadašnjih istraživanja, cilj ovog istraživanja bio je
ispitati i usporediti prediktivnu važnost socijalno-emocionalne kompetencije i
specifičnih kognitivnih sposobnost za socijalnu i akademsku prilagodbu djeteta
na školu, te ispitati moguću moderatorsku ulogu spola u odnosu ovih individualnih
karakteristika djeteta i rane školske prilagodbe. U istraživanju je sudjelovalo
417 učenika/ica prvih razreda iz 12 osnovnih škola, njihovi roditelji (N = 372) i
učiteljice (N = 34). Nacrt istraživanja uključivao je prikupljanje podataka u dvije
vremenske točke, na početku i na kraju školske godine, primjenom većeg broja
instrumenata koje su ispunjavala djeca, roditelji i učiteljice. Podaci su obrađeni
strukturalnim modeliranjem, a rezultati su pokazali da su za ranu socijalnu i akademsku
prilagodbu djece na školu važnije specifične kognitivne sposobnosti nego
socijalno-emocionalna kompetencija djece. Specifične kognitivne sposobnosti, u
skladu s očekivanjima, bile su najbolji prediktor akademske prilagodbe, a usto su predviđale i uključenost učenika u razredne aktivnosti i odnos s učiteljicom.
Suprotno očekivanjima, socijalno-emocionalna kompetencija, na način kako je
definirana i operacionalizirana u ovom istraživanju, nije predviđala niti jedan od
mjerenih pokazatelja rane prilagodbe osim odnosa s učiteljicom. Obrasci odnosa
među varijablama pokazali su se jednakima za djevojčice i dječake, odnosno spol
nije bio značajan moderator promatranih odnosa. Ovo je istraživanje širim definiranjem
prilagodbe na školu i u terminima njenih socijalnih pokazatelja, kao i
utvrđivanjem relativnog doprinosa socijalno-emocionalne kompetencije djeteta
(u odnosu na specifične kognitivne sposobnosti) ranoj školskoj prilagodbi, dopunilo
spoznaje dosadašnjih mnogobrojnih istraživanja obrazovnih postignuća i
odrednica akademskog uspjeha.

Ključne riječi

dječja dobrobit, akademska prilagodba, socijalna prilagodba, socijalno-emocionalna kompetencija, specifične kognitivne sposobnosti.

Hrčak ID:

231133

URI

https://hrcak.srce.hr/231133

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 863 *