Utiskivanje plinova, odnosno ugljičnog dioksida (u daljnjem tekstu CO2) jedna je od najstarijih metoda za povećanje iscrpka nafte iz naftnih ležišta (engleski Enhanced Oil Recovery Methods, u daljnjem tekstu EOR metode, EOR projekt). U sklopu EOR metoda utiskivanje CO2 dominira metoda povećanja iscrpka nafte iz naftnih ležišta jer se više od 60 % odnosi na primjenu metode utiskivanja ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte. U SAD-u je u tijeku više od 200 projekata utiskivanja ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte. Prva primjena utiskivanja ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte bila je 1958. na polju Dewey-Bartlesville u Oklahomi u Sjedinjenim Američkim Državama. Komercijalni početak primjene utiskivanja CO2 dogodio se u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća također u SAD-u. Početak razvoja tercijarnih metoda u Hrvatskoj veže se uz razdoblje od 1978. do 1991., kada su počela brojna teorijska i laboratorijska istraživanja. Laboratorijska ispitivanja, na uzorcima ležišnih stijena s 14 najvećih eksploatacijskih polja u Hrvatskoj, potvrdila su eksploatacijska polja ugljikovodika Ivanić i Žutica kao najbolje kandidate za primjenu naizmjeničnog utiskivanja ugljičnog dioksida i vode za povećanje iscrpka nafte i plina (2, 3, 10). Od 2001. do 2006. na manjem dijelu eksploatacijskog polja ugljikovodika Ivanić uspješno je provedeno pokusno naizmjenično utiskivanje ugljičnog dioksida i vode (u daljnjem tekstu pilot-projekt) (5, 6, 7, 14).Tijekom pilot-projekta, odnosno nakon dva naizmjenična ciklusa utiskivanja ugljičnog dioksida i vode iz dviju proizvodnih bušotina proizvedeno je 5000 m3 nafte te je tako potvrđena djelotvornost ugljičnog dioksida i vode za istiskivanja nafte iz ležišta na EPU Ivanić i Žutica. Odabir vrste procesa utiskivanja CO2 i prognoza budućeg proizvodnog ponašanja ležišta odrađeni su na temelju numeričkog modela izrađenog u programskom paketu Eclipse. Kao optimalna varijanta realizacije EOR projekta odabran je WAG proces (engleski: Water-Alternating-Gas) koji se temelji na naizmjeničnom utiskivanju ugljičnog dioksida i vode u trajanju od dvije godine za svaku fazu (1, 2). Numerički model za EPU Ivanić dodatno je usklađen i optimiziran u skladu s podatcima i rezultatima dobivenim tijekom pilot-projekta. Izgradnja potrebne površinske infrastrukture i postrojenja te opremanje bušotina za utiskivanje ugljičnog dioksida odvijali su se u dvije faze (8). Prva faza odnosila se na razdoblje od 2012. do 2014. i uključivala je izgradnju kompresorskih stanica za CO2 na procesnim postrojenjima Molve i Etan, membranskih separatora na EPU Žutica, sustava cjevovoda za utiskivanje CO2 i vode te opremanje bušotina na EPU Ivanić i sjevernom dijelu EPU Žutica. Druga faza, koja je trajala od 2014. do 2016., obuhvatila je opremanje bušotina na južnom dijelu EPU Žutica. Na eksploatacijskom polju ugljikovodika Ivanić pokusno utiskivanje ugljičnog dioksida počelo je u listopadu 2014., na sjevernom dijelu EPU Žutica u listopadu 2015., dok je na južnom dijelu EPU Žutica započelo u veljači 2020. godine. Tijekom pet godina utiskivanja ugljičnog dioksida u sklopu monitoringa obavljena su brojna mjerenja, uzrokovanja fluida i kontrola procesa istiskivanja nafte iz ležišta na polju Ivanić i Žutica sjever. Ukupno je u naftna ležišta na EPU Ivanić i Žutica utisnuto više od milijarda m3 CO2 s Centralne plinske stanice Molve (u daljnjem tekstu CPS Molve) u Podravini. Rezultati u proizvodnji nafte i plina, kao i rezultati dobiveni laboratorijskim analizama u dovoljnoj mjeri omogućuju dodatno usklađivanje, odnosno kalibriranje numeričkog modela radi optimalnog vođenja procesa utiskivanja ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte na eksploatacijskom polju ugljikovodika Ivanić i Žutica sjever. U tijeku je početak monitoringa rezultata i na južnom dijelu ležišta eksploatacijskog polja ugljikovodika Žutica. Osim dodatnih količina nafte i plina u proizvodnji, EOR projekt ima i ekološku dimenziju s obzirom na to da će u ležištima eksploatacijskih polja Ivanić i Žutica ostati trajno zbrinute znatne količine CO2.
