Izvorni znanstveni članak

Attilio Krizmanić ; Pola

Sažetak

Medulin je
smjesten ponad luke Fontana, na istocnoj strani istoimenog zaljeva,
jednog od najbolje prirodno zastiéenik akvatorija na Jadranu.
Milenijski kontinuitet zivota Medulina odvijao se pretezno na razini
ruralnog naselja u podrucju Puljstine. U zadnjih nekoliko desetljeéa
razvitkom turizma Medulin mijenja svoj izgled i postupno se pretvara
u rezidencijsko stambeno-turisticko naselje s gradskim svojstvima -
danas sjediste istoimene opéine.
U antici, zahvaljujuéi obilnim izvorima slatke vode do same
obalne erte, bile su sagradane seoske gospodarske gradevine - villae
rusticae - od Pomera do Marlere, Ciji se ostaci cuvaju uz samu
danasnju obalu i u moru do dubine 2 m. Na lokaciji Vizule
(pretpovijesna i anticka Mutila) i poluotoka Kasteja cuvaju se
znacajni arheoloski astaci antickih i kasnoantickih gradevina. Na
visokom brdu Vrcevan (72 m) iznad Medulina pronadeni su
arheoloski ostaci pretpovijesnog zivota, dok u sirem podrucju oko
naselja arheoloskih ostataka ima jos na Barbolanu, Sevama, na vrhu
Sv. Antuna, sto dokazuje kontinuitet zivota u podrucju s izuzetno
vrijednim poljoprivrednim zemljistem i slatkom podzemnom vodom
- izvorom zivota.
Prvi je spomen Medulina u obliku MODOLINUM u dokumentu
1149. godine, potom MUTILANO 1177., MUTILLA 1243., MIGDULINI
1363., MEDELINO 1429. U srednjem je vijeku Medulin
najrazvijenije i najljepse selo PulStine, koje se na lokaciji povijesne
jezgre na raskrizju starih puteva iz Pule i Pomera, prema Liznjanu
i Marleri, te Vrcevana prema obali i Vizuli, pocelo graditi i razvtJati
veé u IX. stoljeéu, kada se poCinje napustati stara lokacija
pretpovijesne, anticke i kasnoanticke Mutile na Vizuli.
Medulin je s Pulom dio mletackog posjeda od 1331. do 1797.
Dobro se razvija sve do pocetka XVI. st., ali potom sve vise propada
zbog zastoja u razvitku, te kuznih i malaricnih oboljenja. Krajem
XVI. st. Medulin je prazno selo u nezdravom ambijentu, a to
uzrokuje propadanje i rusenje starih, praznih gradevina. Ponovni
uspon Medulina i prosirenje naselja oCituje se veé u XVIII. st.,
potpomognut novim hrvatskim doseljenicima.
U medulinskoj kompaktnoj i relativno dobro ocuvanoj povijesnoj
jezgri, ocuvali su se vrijedni objekti graditeljskog naslijeda, medu
kojima se istice: veéi broj stambenih starijih gradevina sagradenih
prije XIX. st.; crkva Sv. Marije Majke Bozje od Zdravlja na Piaci,
sa zidnim slikama iz XIV. i XVI. stoljeéa, vrlo je rana vjerojatno
ranoromanicka crkva koja je svoj izgled promijenila u XVII. - XVIII.
st.; srednjovjekovna gradska loza na Piaci, devastirana nakon II.
Svjetskog rata, rekonstruirana 80-tih godina; crkvica Sv. Antuna
Padovanskog na kraju glavne ulice - KORSA; Zupna crkva Sv.
Agneze na rubu povijesne jezgre s karakteristicna dva tornja, novija
je gradevina s kraja XIX. st., sagradena na starom groblju i na
mjestu gdje je postojala ranoromanicka jednobrodna crkva; crkvica
Sv. Foske na sjeveroistocnom rubu jezgre. Unutar povijesne jezgre
postojale su jos crkvica Sv. Josipa, kasnije pretvorena u stambenu
zgradu i crkvica Sv. Domjana na lokaciji "Sianog puca".

Ključne riječi

Hrčak ID:

242537

URI

https://hrcak.srce.hr/242537

Datum izdavanja:

18.6.2004.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 923 *