Izvorni znanstveni članak

Damir Demonja ; Istituto di storia dell'arte Zagabria

Sažetak

Trobrodne crkve imaju posebno mjesto u
arhitekturi istocne obale Jadrana u 11. stoljeéu. Rijec je o tipu koji navjeséuje
prijelaz od predromanike u romaniku, a glavno mu je obiljdje dosljedno
provodenje troapsidalnosti uvjetovano novim liturgijskim potrebama. Postojanje
tog arhitektonskog tipa u Istri potvrduje njezinu pripadnost opéem razvojnom
tijeku umjetnosti koji je u to doba obuhvatio cijelu istocnojadransku obalu. O
ovim crkvama postoji, u manjoj mjeri, sacuvana pisana dokumentacija, dok u
veéoj mjeri sadde elemente stila i morfologije, te se tako pouzdano mogu
datirati dajuéi smjerokaz u trazenju datacija mnogobrojnijih manjih crkava.
Na samom pocetku nalazi se crkva Sv. Martina u Svetom Lovrecu koja
izlazi iz regionalnih okvira kao najsjeverniji primjer internacionalne ranoromanicke
arhitekture na istocnoj jadranskoj obali. Pouzdano se moze pretpostaviti
da je ona rezultat "imitacije" slicnih uzora iz susjednih centara gornjojadranskog
bazena Italije. To potvrduje dosljedno proveden troapsidalitet, i posebice,
kapiteli, korintski s palmetnim ukrasom, slicni onima iz Caorlea koji
omoguéavaju, uz freske starijeg sloja, sigurnu dataciju Sv. Martina u prvu
polovicu 11. stoljeéa. Ova se crkva tako moze smatrati, uz Sv. Mihovila u
K.lostru, prvom nositeljicom romanickih stilskih obiljdja i vjesnikom novog
razdoblja. Crkva Sv. Sofije u Dvigradu, rusevna, podrijetlo tlocrtnog oblika,
pravokutnika s tri upisane polukruzne apside, vjerojatno ima u slicnim
karolinskim primjerima zapadnoeuropskog prostora, ali veé razradenim u Istri
(npr. predromanicka faza iste crkve). Nacin zidanja priklesanim kamenjem,
srpasti lukovi portala, te klesarski oblikovani okrugli prozori zreloromanicki su
elementi koji Sv. Sofiju mogu datirati na kraj 12. stoljeéa. Znacaj ove crkve
utoliko je veéi sto njen tlocrtni oblik s tri upisane polukruzne apside kontinuira
iz predromanike, a kako je tip crkava s upisanim apsidama omiljen u romanici
na istarskom prostoru, Sv. Sofija je spomenik na kojem se moze pratiti razvoj
i kontinuitet ovog tipa crkava.
Crkva Sv. Marije u Vrsaru ima naglasen duboki kor na koji se nastavlja
istaknuta polukruzna apsida. Njeno podrijetlo treba traziti u europskoj
predromanickoj arhitekturi. No cini se da, s obzirom da u Istri nema slicnih
primjera, dolazi kao gotov proizvod, mozda od strane redovnika koji je
opsluzuju. Vrijednost crkve Sv. Marije u Vrsaru je u tome sto ona u stilskom
pogledu i prema morfoloskim elementima pokazuje karakteristike kasne
romanike. Na to upuéuju oblici prozora polukruznih otvora, u zbuci oblikovani
srpasti lukovi arkatura, masivni kapiteli rezanih listova, tehnika zidanja. Duboki
kor, jednostavnost, cistoéa i strogoéa arhitekture govore o prihvaéanju goticke
ideje prostora. Stoga je datacija Sv. Marije na kraj 13. ili u rano 14. stoljeée,
potvrdena i posljednjim arheoloskim istrazivanjima, opravdana i prihvatljiva.
Grobljanska crkva Sv. Agate u Novigradu zanimljiva je glede rjdenja
istocnog dijela s tri istaknute polukruzne apside. Njena srednja apsida se
nastavlja na svetiste znatno izduzeno izvan zacelja crkvenog prostora, dok se
bocne apside direktno nastavljaju na brodove. Uzore tlocrtnog oblika Sv. Agate
treba takoder traziti u karolinskoj arhitekturi, troapsidalni zakljucak bi mogao
biti iz predromanickog doba. Ove okolnosti otehvaju preciznu dataciju crkve;
no zbog navedenih karakteristika sigurno se moze smatrati romanickom
gradevinom. Dakle, premda za crkvu Sv. Agate u Novigradu, postoje brojne
pretpostavke o njenu podrijetlu i nesuglasja o dataciji, ona svakako ulazi u
krug proucavanih crkava predstavljajuéi primjer koji pokazuje poteskoée s
kojima se susreée u analiziranju romanicke sakralne arhitektonske bastine lstre.

Ključne riječi

Hrčak ID:

242679

URI

https://hrcak.srce.hr/242679

Datum izdavanja:

16.6.2000.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 678 *