Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.22210/ur.2020.064.1_2/02

Lavr Evgenija Vodolazkina kao roman o vječnoj ljubavi

Živa Benčić orcid id orcid.org/0000-0001-7253-1036 ; Sveučilište u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 148 Kb

str. 31-49

preuzimanja: 279

citiraj


Sažetak

Premda su u žanrovski hibridnom romanu Lavr Evgenija Vodolazkina hagiografska i ljubavna nit pripovijedanja neodvojive jedna od druge, u ovome se članku analiza romana usredotočuje uglavnom na njegov ljubavni tematski kompleks, preciznije rečeno, na koncept vječne ljubavi koji se iza tog kompleksa krije. Nastoji se pokazati da se Vodolazkin u svojem shvaćanju ljubavi inspirira s jedne strane kršćansko-platonističkim učenjem o erosu Vladimira Solov’eva i Nikolaja Berdjaeva, a s druge strane ortodoksno-teološkim tumačenjem strasti kao grijeha. U svakom slučaju, u semantičko polje “ljubav”, onako kako je u svom romanu vidi Vodolazkin, ulaze i strast, i samilost, i neupitna trajnost. Kad je riječ o značenju pridjeva “vječan” iz sintagme “vječna ljubav”, upozorava se najprije na semantički talog kršćanskog shvaćanja vječnosti, a zatim se smisao navedenog pridjeva nastoji razjasniti u okviru Vodolazkinovih metafizičkih pretpostavki o irelevantnosti odnosno nepostojanju vremena.

Ključne riječi

romantična ljubav, strast, vječna ljubav, hagiografija, grčki roman, E. Vodolazkin,

Hrčak ID:

247961

URI

https://hrcak.srce.hr/247961

Posjeta: 534 *