Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.32582/aa.61.2.5

Melanomakrofagni centri i oboljenja morske mačke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.), iz južnog Jadrana – značaj za budući monitoring

Andrej Gajić orcid id orcid.org/0000-0001-5138-9368 ; Shark Tales funded by National Geographic, 1145 17th St NW 20036 Washington, D.C., U.S.A.
Amer Alić orcid id orcid.org/0000-0002-1721-8474 ; Odjel za patologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Sarajevu, Zmaja od Bosne 90, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Adla Kahrić orcid id orcid.org/0000-0002-5224-7502 ; Sharklab ADRIA: Center for marine and freshwater biology, 27 Chris, Triq il-Kappella Tal-Lunzjata, In-Naxxar, NXR 6031, Malta
Nurija Bilanović ; Odjel za patologiju, citologiju i genetiku, Sveučilišni klinički centar, Sveučilište u Sarajevu, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Jovana Šupić ; Odjel za patologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Sarajevu, Zmaja od Bosne 90, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Hajrudin Beširević orcid id orcid.org/0000-0002-5673-0753 ; Odjel za patologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Sarajevu, Zmaja od Bosne 90, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Puni tekst: engleski pdf 904 Kb

str. 175-184

preuzimanja: 924

citiraj


Sažetak

Melanomakrofagni centri različitih taksa ribolikih životinja nerijetko se koriste kao biomarkeri u ekološkim studijama, te se smatraju pouzdanim pokazateljima stanja u ispitivanju onečišćenja. Mor-ski psi, kao objektivno dugoživuće marinske vrste, predstavljaju idealne modele za ovakve studije. U ovom radu autori su prezentirali detaljne morfometrijske podatke za melanomakrofagne centre (MMC) opservirane u jetri i slezeni, kao i uočene histopatološke promjene na deset jedinki morske mačke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.) - kao jedne od najzastupljenijih prečnousta istočnog Jadranskog mora. Tijekom obdukcije, uzorkovani su svi organi koji si potom rutinski histološki bojeni (hematoksilin-eozin, Periodic Acid-Schiff i Masson’s Trichtome) s ciljem detaljnijih mik-roskopskih opservacija. Uočena morfologija, kao i brojnost, MMC ispitivanih jedinki odgovara lit-eraturnim podacima za druge vrste prečnousta. Međutim, dokumentirane morfometrijske vrijednosti bile su tri puta veće u odnosu na prethodne studije. Prosječni broj MMC po vidnom polju (HPF) i prosječan postotak područja okupiranog od strne MMC u jetri i slezeni nisu pokazali statistički značajnu razliku. Ipak, prosječna površina jednog jetrenog MMC bila je veća u odnosu na one u slezeni (p<0,05). Opisani podaci o MMC značajno doprinose još uvijek dosta ograničenim podacima o distribuciji, morfologiji i morfometrija MMC kod landovine, te možemo reći da predstavljaju polaznu vrijednost za sljedeće studije. Daljnje, multidisciplinarne, studije neophodne su kako bi se ostvario širi uvid u učinke i povezanost MMC s različitim patološkim stanjima i razumijevanje nega-tivnog utjecaja pritisaka koji vladaju u staništu na zdravstveno stanje mačke bljedice, ali i drugih vrsta, u Jadranskom moru.

Ključne riječi

Jadran; mačka bljedica; bolesti; melanomakrofag; monitoring

Hrčak ID:

250341

URI

https://hrcak.srce.hr/250341

Datum izdavanja:

28.12.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.584 *