Pregledni rad
https://doi.org/10.29162/ANAFORA.v7i2.9
Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca
Ružica Pšihistal
orcid.org/0000-0002-7018-6328
; Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Čitatelju je Eco otvorio vrata još u predsemiotičkoj fazi (Opera aperta, 1962), a potom ga je i naslovom (Lector in fabula, 1979) smjestio u samo središte „priče“ o semiotici književnosti. Preuzevši Peirceov pojam neograničene semioze kao ključ za semiotičku otvorenost teksta, što posljedično otvara potencijalno neograničen broj interpretativnih pokušaja u ekspanziji značenja, Eco je gotovo skrupulozno za- brinut za pogrešna tumačenja semioze. Njegovo ustrajno zagovaranje suradničkoga odnosa čitatelja i teksta sve snažnije poprima oblik apologetskoga zalaganja za prava teksta i nužde ocrtavanja minimalnih granica tumačenja (The Limits of Interpretation, 1990). Potencijalno neograničena semioza, poučavao je Eco, ne vodi apsolutnoj slobodi čitatelja, ne znači da interpretacija nema kriterije i da sve interpretacije imaju happy end. Bio je to glas koji se nije čuo. Eksponencijalni rast čitateljskih „prava“ i „sloboda“ bio je nezaustavljiv u poststrukturalizmu. Zašto su dekonstrukcija i rodni studiji, kao primjeri isključujućih perspektiva (radikalne otvorenosti teksta prepuštenog neograničenoj semiozi / radikalne zatvorenosti teksta koji ima samo ono značenje koje je unaprijed zadano), prekršaji suradničkoga odnosa prema tekstu i možemo li u Ecovoj interpretativnoj semiotici pronaći epistemološka i metodološka uporišta za zaštitu ili ekološku održivost teksta pitanja su koja otvara ova studija.
Ključne riječi
Umberto Eco, književna semiotika, semioza, otvoreni tekst, granice tumačenja
Hrčak ID:
250587
URI
Datum izdavanja:
30.12.2020.
Posjeta: 1.783 *