Filozofska istraživanja, Vol. 28 No. 1, 2008.
Izvorni znanstveni članak
Kultura kao sudbina
Milan Polić
; Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Kao i sva živa bića, čovjek je djelomično genetski predodređen, tj. određen i prije nego što se u potpunosti razvije kao ljudsko biće. Ali ono što čovjeka bitno razlikuje od svih nam poznatih živih bića, jest upravo to što je, u odnosu na njih, njegova predodređenost bitno manje u-rođena, a znatno više pri-rođena. A to znači da su ljudi u odnosu na druge žive vrste manje predodređeni na genskoj, a više na memskoj, upravo kulturnoj razini. Kulturni, a to znači povijesno oduhovljeni okoliš u koji se djeca rađaju i koji zatiču pri-rođenju bitan je čimbenik njihova daljnjeg razvitka. Stoga se čovjek i ne rađa kao čovjek, nego kao dijete koje čovjekom tek mora postati. Za razliku, naime, od bićâ koja već pri rođenju imaju sve bitne odlike svoje vrste i koja se stoga mogu razvijati i uzgojem, tj. poticanjem na rast i pridizanjem onoga što im je biološki već dano, djeci je za ljudski razvitak potreban odgoj koji će ih tek uvesti u određenu kulturu kao njihov duhovni – i samo takav istinski ljudski – zavičaj. Čitavo čovjekovo biće, dakle i ono tjelesno, raste u duhu određene kulture i izrasta iz njega. Kako i koliko kultura (pred)određuje čovjeka – predmet je ove rasprave.
Ključne riječi
čovjek; dijete; kultura; manipulacija; narav; odgoj; priroda; sloboda; stvaralaštvo; sudbina
Hrčak ID:
23136
URI
Datum izdavanja:
7.4.2008.
Posjeta: 4.736 *