Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21860/j.11.2.8
Mogućnosti i granice odgoja za suosjećanje
Ivana Zagorac
orcid.org/0000-0003-4487-2102
; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za filozofiju, Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U prvome dijelu rada ukratko se analiziraju zagovor odgoja za suosjećanje te poziv na razvoj
kulture empatije, kao i koncepti suosjećanja i empatije. U drugome dijelu rada sagledavaju se
karakteristike odgoja za suosjećanje, pri čemu se ukazuje na njegovu snagu, ali i ograničenja.
Posebno poticajnima u tom pogledu pokazat će se uvidi Jean-Jacquesa Rousseaua. Ističe se
isprepletenost odgoja za suosjećanje i društvenih okolnosti: s jedne strane sugerira se da takav
odgoj ima potencijal poboljšavanja društvenih i moralnih odnosa u društvu, dok se s druge
strane nalazi uvid da su gotovo svakoj devijaciji suosjećanja pridonijeli upravo društveni život,
socijalne norme i iskrivljeni moralni standardi. Na tragu zapažanja Davida Humea o odnosu
suosjećanja i pravednosti, nadalje se ukazuje na opasnost da odgoj za suosjećanje, koji u prvi
plan stavlja pojedinca i njegovu osobnu odgovornost, posluži kao alibi za pasivnost institucija
čija je uloga zaštita ranjivih skupina. Zaključuje se da je potrebno ostaviti dovoljno prostora i
urediti poticajnu okolinu za razvoj i odgoj suosjećanja, no da nije uputno idealizirati njegovu
snagu i bezgraničnost.
Ključne riječi
suosjećanje, empatija, odgoj, Jean-Jacques Rousseau, David Hume
Hrčak ID:
251620
URI
Datum izdavanja:
24.12.2020.
Posjeta: 1.245 *