Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.33128/k.62.1.5
ETNOBOTANIČKA PRIMJENA BILJAKA I SAMONIKLIH GLJIVA U NARODNOJ MEDICINI I LJUDSKOJ PREHRANI OPĆINE VITEZ (BOSNA I HERCEGOVINA)
Ivana Vitasović-Kosić
; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Katarina Gugić
; studentica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Boris Dorbić
; Veleučilište Marko Marulić u Kninu, Knin, Hrvatska
Sažetak
Na širem području zapadnog Balkana ljudi su često tijekom povijesti gladovali, iako ih je okruživala vrlo bogata jestiva samonikla flora. U ovom radu dokumentirana je upotreba samoniklog bilja i gljiva na području Općine Vitez, kao i podaci o specifičnim lokalnim nazivima biljaka, njihovoj upotrebi, tradicijskim običajima i nematerijalnoj baštini vezanim uz samoniklo bilje i gljive. Dubinskim polustrukturiranim intervjuima zabilježeno je 66 biljnih vrsta (koje su raspoređene unutar 39 biljnih porodica) i 9 vrsta gljiva (unutar šest porodica). Prema rezultatima istraživanja najveći broj biljaka se koristi kao ljekovito bilje (53 vrste) i kao hrana za ljude (34 vrste). Vrste s najvećom frekvencijom jesu: Rubus idaeus, Urtica dioca, Vaccinium myrtillus, Sambucus nigra, Taraxacum officinale, Corylus avellana itd. Ovim istraživanjem zabilježene su zanimljive upotrebe: svježa salata od vrste Stellaria media (mišjakinja), čaj od cvjetova Hedera helix (bršljan) za liječenje gnojnih krajnika i fistula te ljekovita mast protiv ozeblina od Loranthus europaeus (žuta imela). Kao najčešće konzumirane samonikle gljive zabilježene su: Boletus edulis (ljetni / pravi vrganj), Lactarius sanguifluus (krvava mliječnica) i Cantharellus cibarius (lisičarka). Zaključno, tradicionalna upotreba samoniklog bilja još uvijek je dosta zastupljena u svakodnevnom životu stanovnika istraživanog područja te se i dalje prenosi usmenim putem s generacije na generaciju.
Ključne riječi
jestivo bilje; ljekovito bilje; samonikle gljive; tradicionalna upotreba; Vitez
Hrčak ID:
259451
URI
Datum izdavanja:
17.9.2020.
Posjeta: 1.557 *