1. UVOD
Pod invazivnim biljkama podrazumijevaju se one vrste koje dolaze iz drugih biogeografskih područja, a u procesu kompeticije potiskuju autohtonu floru, prodirući u raspoložive ekološke niše (Richardson, Pyšek, 2006). Najčešće se šire kao slučajan pratilac raznih ljudskih aktivnosti, zauzimajući urbana i ruralna staništa, a potom se nesmetano rasprostiru i u slobodnoj prirodi. Zbog svoje izrazite sposobnosti uspješnog razmnožavanja, rasprostiranja i osvajanja novih prostora, ozbiljno ugrožavaju različite ekosustave, te se stoga smatraju drugom najznačajnijom prijetnjom biološkoj raznolikosti i po važnosti dolaze odmah nakon direktnog uništavanja staništa (Randall, 1996). Invazivne biljne vrste nerijetko imaju negativan učinak ne samo na biološku raznolikost narušavajući prirodnu ravnotežu u okolišu, već štete i ekonomiji i/ili ljudskom zdravlju (Kowarik, 2003).
Požeška kotlina odlikuje se velikim bogatstvom flore i vegetacije. To je, kako navodi Ilijanić (1977), odraz njenog specifičnog biljnogeografskog položaja gdje su jasno izraženi utjecaji nekoliko različitih flornih i vegetacijskih područja i to Panonske nizine, mediterana i submediterana, kao i Srednje Europe. Obilje podataka o flori ovoga područja nalazi se u radovima Tomaševića (1998,2016), Rauša (1977), Pandže (2010) i dr. Premda se unutar njihovih istraživanja navode i vrste koje su danas poznate kao invazivne, njihova nalazišta im, međutim, nisu bila zabilježena.
Danas postoji mnogo literaturnih navoda vezanih za praćenje, procjenu rizika i kontrolu invazivnih biljaka (Betheny i sur., 2010,Jordan i sur., 2003,Vila i sur., 2010). Također su i zakonodavstva mnogih zemalja (uključujući i hrvatsko) donijela Uredbe vezane uz aktivan pristup rješavanju ovog problema s ciljem donošenja mjera za očuvanje biološke raznolikosti. Na europskoj razini je to Uredba o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (Anonymous, 2014), a hrvatski Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, Članak 68), regulira njihov uvoz, uvođenje u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju i stavljanje na tržište Republike Hrvatske. Zbog navedenih razloga sustavno istraživanje invazivne flore predstavlja vrlo važan segment biološke znanosti, jer predstavlja direktnu primjenu u borbi za očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti. Stoga je i cilj ovog istraživanja sustavno praćenje invazivne flore radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti na području Požeške kotline.
Klima istraživanog područja je umjereno topla i kišna. Prema Riđanoviću (1977) klimatska obilježja ovog područja označavaju relativno visoke vrijednosti srednjih mjesečnih temperatura zraka i stabilan položaj ekstrema, maksimuma u srpnju i minimuma u siječnju. Oborine su jednoliko razdijeljene kroz godinu, a najsuši dio pada u hladno godišnje doba (Seletković, Katušin,1992). U Požeškoj kotlini je uz poljoprivredno zemljište (49,30%) u najvećoj mjeri zastupljen šumski pokrov (45,26%). Od poljoprivrednog zemljišta važno mjesto zauzimaju oranične površine, a sve više su zastupljeni i vinogradi i voćnjaci. U Požeškoj kotlini susreću se i tri tipa travnjaka: brdski, nizinski i močvarni.Tomašević, 2016 navodi da brdski travnjaci ovog područja pripadaju razredu Festuco-Brometea, a da se na nizinskim razvijaju zajednice Ononido-Arrhenatheretum elatioris, Bromo-Cynosuretum cristati.
2. MATERIJAL I METODE
Floristička istraživanja su izvršena tijekom ljetnih mjeseci 2017.- 2019. godine. Područje istraživanja (Požeška kotlina s obroncima gora koje ju okružuju) je podijeljena na 60 kvadrata, te je u svakom kvadratu evidentirano prisustvo invazivne flore i procjenjena je njihova abundacija i pokrovnost. Svi lokaliteti su geopozicionirani i razdijeljeni u tri kategorije: nizinski (područja nadmorske visine do 200 m), brežuljkasti (između 200 i 350 m nadmorske visine) i brdski dio (područja viša od 350 m nadmorske visine). Determinacija biljnih vrsta obavljena je pomoću sljedećih florističkih „ključeva“: Domac (1994), Javorka i Csapody (1975), Tutin i sur. (1968 – 1980) i Tutin i sur. (1993) a nomenklatura je usklađena prema Nikolić i sur., (1994, 1997, 2000). Analiza životnih oblika određena je prema Pignatti (2002), a pet osnovnih oblika prikazano je kraticama: P – fanerofiti (phanerophyta), H – hemikriptofiti (hemicryptophyta), G – geofiti (geophyta), T – terofiti (therophyta), Hy – hidrofiti (hydrophyta). Geografsko porijeklo invazivne flore navedeno je prema Boršić i sur. (2008) i pri tome su korištene sljedeće kratice: Am – Amerika (Sjeverna i Južna), As – Azija, Af – Afrika i Ea – Eurazija. Faze procesa invazije svake od utvrđenih biljnih vrsta razvrstane su unutar tri stadija prema Radosevich i Hobbs, Humpshires (1995). Prvi stadij jest introdukcija kada je broj invazivnih biljaka na novom području malen, a njihova abundacija se ne povećava duži niz godina. Drugi stadij jest ekspanzija tj. kolonizacija novog područja, a predstavlja razdoblje eksplozivnog širenja invazivne vrste. Treći, posljednji stadij jest faza naturalizacije gdje se invazivna vrsta integrirala u postojeću zajednicu, a ekspanzija se usporava. Pokrovnost invazivnih biljaka na istraživanom području utvrđena je putem Braun-Blanquet-ove skale (Braun- Blanquet, 1964) gdje vrijednost + ima raspon pokrovnosti ≤ 1%, vrijednost 1 ima raspon pokrovnosti od 1 – 5%, 2 odgovara rasponu pokrovnosti 5 – 25%, 3 ima raspon pokrovnosti 25 -50%, 4 je s rasponom pokrovnosti od 50 -75%, a vrijednost 5 ima raspon pokrovnosti od 75 – 100%. Statistička analiza izvršena je pomoću programa CANOCO 4,5 (Lepš, Šmilauer, 2003.) kojim se obrađuju multivarijantne analize podataka. U radu je korištena kanonička korelacijska analiza (CCA = engl. Canonical Correspondence Analysis) kojom se izračunavaju parovi linearnih funkcija varijabli uz uvjet da njihova povezanost bude maksimalna. CCA je odabrana nakon što su zavisne varijable testirane indirektnom analizom dužine gradijenta pomoću DCA analize (DCA=detrendec correspondence analysis). Međutim, zbog dugog gradijenta (4.112 SD jedinica) za multivarijantnu analizu primjenjena je prikladnija CCA metoda.
3. REZULTATI I RASPRAVA
Na istraživanom području je utvrđeno ukupno 34 invazivne svojte vaskularne flore (Tablica 1.), pripadnika 18 porodica. Najbrojnija vrstama jest porodica Asteraceae (13), zatim slijede Poaceae (3) i Fabaceae (2), dok su ostale porodice samo s jednom zabilježenom invazivnom vrstom (Grafikon 1.). Porodica Asteraceae jest, kako navode Boršić i sur. (2008), porodica kojoj pripada više od jedne trećine ukupne invazivne vaskularne flore u Republici Hrvatskoj. Porodica Poaceae također je zabilježena u navedenom radu sa većim brojem svojti. Burda, 2018 navodi da su te dvije porodice najbrojnije i u Ukraini.
Od životnih oblika dominiraju terofiti (47 %), a zatim slijede hemikriptofiti (24 %). Fanerofitima pripada 15%, a geofitima 12 %. Hidrofiti su zastupljeni samo sa jednom vrstom: Elodea canadensis Michx., odnosno s učešćem od 0,03% u spektru životnih oblika (grafikon 2). Predominacija terofita podudara se i s analizom hrvatske invazivne flore (Boršić i sur. 2008), a također sa mnogim drugim istraživanjima (Pyšek i sur. 2002,Marini i sur. 2012). Kratkoća životnog ciklusa terofita (jednogodišnje biljke) daje im prednost, jer omogućava proizvodnju veće količine sjemena u jedinici vremena.
Po porijeklu invazivne biljke pronađene u Požeškoj kotlini dolaze prvenstveno sa američkog područja, posebice Sjeverne Amerike (67,6 %). Porijeklom iz Azije jest 6 svojti (17,7 %), a ostala izvorišna mjesta su znatno slabije zastupljena (Tablica 1).Boršić i sur., 2008 navode da je postotak invazivnih biljaka unesenih sa američkog područja 71,9 %. To je očekivano zbog sličnosti u općim klimatskim prilikama između Europe i Sjeverne Amerike te zbog intenzivnih trgovačkih i prometnih veza.
Procjenom invazivnosti zabilježene alohtone vaskularne flore u Požeškoj kotlini utvrđeno je da se 21% invazivnih vrsta nalazi u fazi introdukcije, 47 % u fazi ekspanzije, a za 32% biljaka je utvrđeno da je nastupila naturalizacija. Među naturaliziranom florom svakako treba istaknuti alergenu korovnu i ruderalnu biljku Ambrosia artemisiifolia s rasponom pokrovnosti na istraživanom području od 50 do 75%. Javlja se kao korov, posebice u okopavinama, a isto tako je zabilježena uz okućnice, ceste i puteve, uz željezničke pruge i na raznim ruderalnim staništima (Radojčić i sur. 2018). Istaknuti treba i ekspanziju vrste Conyza canadensis sa zabilježenim rasponom pokrovnosti od 25 do 50%. Među onima u stadiju invazije ističu se Rudbeckia laciniata i Bidens frondosa sa rasponom pokrovnosti na teritoriju Požeške kotline od 1 – 5%.
Izvor: Autori
Kanonička korelacijska analiza, kao mjerilo jačine povezanosti između dva seta varijabli, prikazana jeTablicom 2 iGrafikonom 3. Prve dvije ordinacijske osi CCA analize objašnjavaju ukupno 100% varijabilnosti među vrstama. Prva ordinacijska os objašnjava 97,4% varijabilnosti i izdvaja nizinska područja do 200 m nadmorske visine koja pogoduju najvećem broju invazivnih biljaka. Samo manji broj biljnih vrsta je pozitivno koreliran s brežuljkastim područjima (druga ordinacijska os, sa svega 2,6% varijabilnosti). Tu se ističu vrste Phytolacca americana i Ailanthus altissima. Brojnost invazivnih biljnih vrsta redovito je, kako navodi Vuković (2015) negativno korelirana s nadmorskom visinom, odnosno, veće nadmorske visine sadrže značajno manji broj invazivnih biljaka.
| Osi | 1 | 2 | Ukupna varijanca |
| Svojstvena vrijednost (eigenvalue) | 0,781 | 0,320 | 1,42 |
| Postotak kumulativne varijance | 97,4 | 100,00 | |
| Suma svih kanoničkih svojstvenih vrijednosti (eigenvalues) | 0,19 |
Izvor: Autori
Analizu tipova staništa prikazujeGrafikon 4. Najviše zahvaćeni invazijom su ruderalna i poljoprivredna staništa. Od ruderalnih staništa posebno se ističu rubovi cesta i puteva i rubovi kanala, a od poljoprivrednih valja istaći oranice te livade i pašnjake. Chytrý i sur. (2005,2009), Lambdon i sur. (2008), također ukazuju na to da su antropogena staništa puno podložnija invazijama od prirodnih.
4. ZAKLJUČAK
Prema izvršenim istraživanjima utvrđeno je na području Požeške kotline 34 invazivne biljne svojte, unutar kojih je značajno zastupljena porodica Asteraceae. Među invazivnom vaskularnom florom dominiraju terofiti, a po porijeklu najčešće dolaze sa sjevernoameričkog kontinenta. Većina zabilježene invazivne flore (47%) nalazi se u stadiju ekspanzije tj. kolonizacije, naturalizirano je već 32%, a u fazi introdukcije nalazi se 7 svojti odnosno 21%. Među naturaliziranom florom izdvaja se alergena korovna i ruderalna biljka Ambrosia artemisiifolia s rasponom pokrovnosti na istraživanom području od 50 do 75%. Vrste Conyza canadensis sa zabilježenim rasponom pokrovnosti od 25 do 50% nalazi se u stadiju značajne ekspanzije, a u stadiju invazije ističu se Rudbeckia laciniata i Bidens frondosa sa rasponom pokrovnosti na teritoriju Požeške kotline od 1 – 5%. Nizinska područja do 200 m nadmorske visine pogoduju najvećem broju invazivnih biljaka. Samo manji broj biljnih vrsta je pozitivno koreliran s brežuljkastim područjima. Tu se ističu vrste Phytolacca americana i Ailanthus altissima. Najviše zahvaćeni invazijom su ruderalna i poljoprivredna staništa.