Esej

Ou-Topos

Sandra Uskoković

Sažetak

Budući da je grad projekcija konfliktnih društvenih odnosa, javni prostor ne može biti ni neutralan ni apolitičan, već duboko prisutan u svakom mogućem izboru između javnog ili privatnog, društvenog ili egoističnog, otvorenog i pristupačnog ili reprezentativnog i otuđenog, živog i raznovrsnog urbanog života ili poniznog i samo-zadovoljavajućeg egzistiranja.
No, da li i u kojoj mjeri nove, urbane prakse u javnom prostoru pomažu pri stvaranju novog tipa grada, i kako bi taj grad izgledao? U kontekstu „eksperimentalnih utopija“ pitanje se može postaviti i na sljedeći način: postoje li ili mogu li postojati zajedničke politike o gradu koje povezuju urbane prakse? Stvaranje politike koja povezuje ove prakse podjednako je pitanje prisvajanja i političkog subjektivizma, unutar kojeg praktičari izražavaju svoje neslaganje s formama upravljanja koje proizvode urbani prostor. Takva politika može se provoditi jedino na način da sudionici pronađu moduse međusobnog povezivanja, usprkos njihovoj različitosti. Pravo na grad je kreiranje „gradova unutar grada“, pri čemu se podjednako iskazuju nove forme upravljanja (temeljene na jednakosti stanovnika grada), kao i traženja načina za ublažavanje neslaganja između ovih natjecateljskih formi upravljanja. Dio toga politizirajućeg procesa mora uključiti dijeljenje i refleksiju vlastitih iskustava, koja će postati javne platforme na kojima se može izraziti neslaganje s postojećim formama urbanog upravljanja i njihovim „pravima na upravljanje“.

Ključne riječi

javni prostor; pravo na grad; urbane prakse; (urbane) politike; suvremeni urbanizam

Hrčak ID:

264098

URI

https://hrcak.srce.hr/264098

Datum izdavanja:

31.12.2019.

Posjeta: 313 *