Uvod
Društvo Plinacro d.o.o. osnovano je 2001. kao sastavni dio INA Grupe, a postaje samostalno Društvo u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske 11. ožujka 2002. godine. Tadašnji energetski regulator, Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti, 2003. izdaje Plinacru dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti transporta plina, čime su ostvareni svi preduvjeti za razvoj tvrtke i plinskog transportnog sustava. Pri tome je važno istaknuti da je Plinacro sukladno Planu razvoja izgradnje i modernizacije plinskog transportnog sustava u Republici Hrvatskoj u dva investicijska ciklusa (razvojno-ulagački ciklusi, 2002. – 2006., 2007. – 2011.), vrijedna više od 5 milijardi kuna, izgradio više od 1100 kilometara novih plinovoda i pratećih objekata. Isto tako, početkom 2018. počeo je i treći investicijski ciklus vrijedan 2 milijarde kuna (izgrađena prva kompresorska stanica na plinskom transportnom sustavu i osiguran stalni dvosmjerni protok plina na interkonekciji s Mađarskom; rekonstrukcijom magistralnog plinovoda Rogatec – Zabok isto je omogućeno i sa Slovenijom, završena je i izgradnja otpremnog plinovoda Zlobin – Omišalj). Na slici 1. prikazan je razvoj transportnog sustava Plinacra od osnutka do danas. Hrvatska je 1962. godine imala 112 kilometara plinovoda, deset godina kasnije transportni sustav sastojao se od ukupno 484 km plinovoda, a 1982. godine od 1320 km plinovoda. U narednih deset godina izgrađena su dodatna 284 kilometra plinovoda. U trenutku izdvajanja Plinacra iz INA-e 2002. godine transportni sustav sastojao se od 1876 km plinovoda, dok danas Plinacro upravlja s oko 2550 km visokotlačnih plinovoda. Od transportnog sustava kakav je bio prije dvadeset godina nastao je transportni sustav kakav imamo danas – veći, moderniji i za transport sigurniji sustav. Plinovodni sustav Republike Hrvatske sastoji se od ukopanih plinovoda, nadzemnih instalacija, mjerno-redukcijskih stanica, plinskih čvorova i kompresorske stanice te možemo reći da se u dvadeset godina transportni sustav Plinacra gotovo udvostručio. U vremenu energetske tranzicije i dekarbonizacije plina, ističemo kako je plinski transportni sustav u mogućnosti primiti sve plinove, koji zadovoljavaju zahtjeve standardne kvalitete plina iz Općih uvjeta za opskrbu plinom (bioplin, miješani plin, plin iz biomase i UPP), u onoj mjeri u kojoj se takvi plinovi mogu tehnički i sigurno primiješati u tok prirodnog plina i tako distribuirati kroz plinski sustav. Naime, prema sada dostupnim podatcima o mogućnosti transporta vodika kroz sustave za transport prirodnog plina, moguće je bez dodatnih tehničkih zahvata u regulacijskim sklopovima i mjernoj opremi transportirati čak i do 50 % vodika u smjesi metana. Pri tome treba istaknuti da kod transporta 100-postotnog vodika kroz mrežu čeličnih plinovoda još nije dovoljno dokazan utjecaj vodika na trajnost i integritet stijenke cjevovoda (zbog male veličine molekule, vodik na sobnoj temperaturi i tlakovima ispod 100 bara uzrokuje krhkost kod čelika veće čvrstoće i prodire u pukotine koje nastaju na površini metala te ima negativan utjecaj na plastičnost materijala, što može dovesti do pucanja cjevovoda). Negativan utjecaj vodika značajniji je kod materijala veće čvrstoće, koji se koriste kod plinovoda za više razine tlaka. Utjecaj vodika na čelike manje čvrstoće (API 5L A, B, X42 i X46) manji je te se očekuje da će oni biti sigurni za transport visokih koncentracija vodika. S tim u vezi, ako uzmemo u obzir da su u područjima velike koncentracije potrošnje (sjeverozapadna i istočna Hrvatska) plinovodi izgrađeni od „mekog“ (50 bara) i „čvršćeg“ (70 bar) čelika nalaze u istim koridorima, prema dostupnim saznanjima o utjecaju vodika na stijenke plinovoda, Plinacrov sustav ima visoku razinu mogućnosti prihvata i transporta visokih koncentracija vodika, kako u vremenu paralelnog transporta vodika i prirodnog plina, tako i u vremenu pune dekarbonizacije transportnog sustava.