Pregledni rad
Vjera u Knjizi Propovjednikovoj
Bruna Velčić
; Teologija u Rijeci, Rijeka, Republika Hrvatska
Sažetak
Dok je nauk o sveopćoj „ispraznosti“ života „pod suncem“ pribavio Propovjedniku
nazive pesimista i skeptika među biblijskim piscima, njegov govor o Bogu koji šuti,
koji je dalek i nedostižan i čije djelovanje u svijetu čovjek ne može do kraja dokučiti,
doveo je do toga da ga pojedini egzegeti smatraju čovjekom koji proživljava krizu vjere,
agnostikom ili čak ateistom. No pažljivo čitanje njegove knjige pokazuje suprotno:
Propovjednik je mudrac „koji živi od svoje vjere“ (usp.: Hab 2,4a). Njegova se vjera
prvenstveno očituje u stavu „bogobojaznosti“ (3,14; 5,6; 7,18; 8,12-13) koji se, kako potvrđuju
i tekstovi o Božjem sudu (3,17; 8,5-6; 11,9), sastoji u strahopoštovanju prema
dalekom i nedostižnom Bogu te poniznom prihvaćanju Njegova nedokučiva djelovanja.
No k tome, s druge strane, Propovjednikova vjera uključuje i „radost“, odnosno prepoznavanje
i življenje radosti koju Bog čovjeku daruje u svakodnevici njegova ispraznog
života i koja predstavlja konkretni znak Njegove blizine, brige i naklonosti (2,24; 3,12-
13.22; 5,17; 8,15; 9,7-9; 11,8-9). Vjera Propovjednikova opstaje tako između dviju krajnosti:
između vjere u Boga koji je istodobno dalek i nespoznatljiv te opipljivo blizak. I
upravo takva vjera – koja uključuje „bogobojazno“ strahopoštovanje prema Bogu, ali
i življenje „radosti“ – omogućuje Propovjedniku nadvladati „ispraznost“ koju otkriva
„pod suncem“.
Ključne riječi
ispraznost; bogobojaznost; Božji sud; Deus absconditus; radost; vjera.
Hrčak ID:
266446
URI
Datum izdavanja:
1.12.2013.
Posjeta: 923 *