Pregledni rad
Upitna pozicija i važnost destinacijskih menadžment organizacija u ukupnoj mreži destinacijskih dionika – primjer Hrvatske
Damir Pavlović
; Međunarodno sveučilište Libertas
Sažetak
Turistička destinacija, u sklopu brojnih definicijskih određenja, ipak dominantno predstavlja kompleksan i dinamičan sustav brojnih dionika povezanih na formalnoj i neformalnoj razini. U zadnje vrijeme, sve više prevladava mišljenje da za razumijevanje takvog sustava, te zahvaljujući tome, njegovo učinkovito upravljanje i organizaciju, najadekvatniji je mrežni pristup, odnosno analitika društvene mreže. U svrhu dobivanja uvida u organizacijske kapacitete društvenih mreža u funkciji unaprjeđenja upravljanja turističkim destinacijama, provedena je analiza istih na uzorku dva turistička odredišta – primorskog i kontinentalnog. U sklopu analize, osobito je bilo važno utvrditi ulogu i učinkovitost hrvatskih Destinacijskih menadžment organizacija (DMO) u upravljanju destinacijom, testiranjem topološkog potencijala njezine trenutne institucionalne pozicije u okviru formalnog i neformalnog povezivanja s ostalim dionicima destinacijske zajednice (mreže). U tu svrhu, korišten je analitički alat matematičkog grafa društvene mreže, u kojem su dionici predstavljeni čvorovima, a njihove veze rubovima istog grafa. Mjerenja su napravljena na globalnoj (grupnoj) razini, u okviru pokazatelja centralnosti, gustoće, kohezije, modularnosti i klasterizacije promatranih mreža. Glavni naglasak je bio na usporednim analizama između varijante u kojoj DMO participira u destinacijskim mrežama, što odražava postojeće stanje i varijante u kojoj je DMO simulacijski izuzet kao dionik u istim mrežama. Time je testirana rezistentnost destinacijskih mreža na dane promjene u njihovoj topološkoj strukturi. U novoj, simulacijski promijenjenoj strukturi bez DMO-a, rezultati nisu pokazali općenito značajnije poremećaje u topološkim strukturama mreža i skupnim karakteristikama (mjerama) u odnosu na prethodnu varijantu. Izuzetak se donekle dogodio u okviru formalnih mreža, i to u primorskoj destinaciji. Generalno gledajući, sam izostanak DMO-a, barem s postojećim institucionalnim određenjem i misijom, ne bi izazvao značajnije poremećaje u destinacijskim upravljačkim procesima. U određenom smislu, realno je očekivati da bi došlo do decentralizacije i stvaranja prostora za inovacije, diverzifikaciju i unaprjeđenje destinacijskog doživljaja.
Ključne riječi
destinacijsko upravljanje; analiza društvene mreže; DMO; formalne i neformalne mreže; organizacija upravljanja
Hrčak ID:
266913
URI
Datum izdavanja:
8.12.2021.
Posjeta: 1.019 *