Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31192/np.20.1.1
Neizbježnost aporije u pokušaju definiranja znanja u Platonovim dijalozima Teetet i Fedon, te o logosu i o znanstvenosti teologije
Josip Balabanić
orcid.org/0000-0002-5056-4715
; dr. prirodnih znanosti, područje biologija, dipl. biol., dipl. teol., mr. biomed., znanstveni savjetnik, muzejski savjetnik, član sur. HAZU, sada u mirovini
Sažetak
Ovaj članak želi pokazati kako su se sudionici u dijalogu Teetet složili da je znanje (ἐπιστήμη) ‘istinito mišljenje (sgr. δόξα) spojeno s objašnjenjem’ (λόγος) (201d), ali da nisu uspjeli protumačiti što je logos te da je taj pokušaj definiranja znanja završio nedorečeno, u aporiji. Pozivom na objašnjenje logosa u dijalogu Sofist (259e5) nalazi se razlog tog neuspjeha. Tu se kaže da logos, u mišljenju (διάνοια) o stvarima, »nastaje kroz međusobno prepletanje ideja« (συμπλοκὴ tῶn eἰdῶν). Zaključuje se da je i u stvarima takvo prepletanje mnoštva ideja i da se to prepletanje ili logos (um, duša u njima) ne može dokraja protumačiti. Zaključak je da se mišljenjem na temelju podataka sjetilnog iskustva ne dolazi do pravog znanja, koje čini spoznaja bivstva stvari. Pokazuje se da je jednako nedorečen ili aporičan ishod potrage za znanjem o čovjekovu životu i umiranju, o besmrtnoj duši, u dijalogu Fedon (usp. Fedon 107b). U članku se nadalje kaže da su za neku monoteističku teologiju Sokrat/Platonove ideje (εἴδη) Božje misli o stvarima. Povlači se usporedba s mislima (logosom) utkanim u proizvode namjernog ljudskog djelovanja, ali i s informacijama u genetičkim programima, u živoj prirodi, te sa strukturnim ‘suviškom’ nastalim u evoluciji ljudskog mozga, konkretno za sposobnosti religioznog iskustva. Zaključak je da sve znanosti dolaze samo do nekog znanja, ne i do pravog znanja, tj. do shvaćanja bivstva. Kršćanska teologija kao humanistička znanost u tome je u nekoj prednosti pred drugim znanostima samo time što ima Riječ objave, božanski Logos, Krista, pa može govoriti i o smislu stvari i čovjeka. Zato je tu i poseban osvrt na Simijinu primjedbu Sokratu (Fedon 85c-d) da bi se do pravog znanja možda lakše dolazilo uz pomoć ‘božanske riječi kakve’. A budući da teističkim evolucionistima u prihvaćanju Darwinove teorije, kad je riječ o postanku čovjeka, posebnu poteškoću čini antropološki supstancijski dualizam, za teologiju stvaranja predlaže se jedan oblik nereduktivnog fizikalizma.
Ključne riječi
aporija; Teetet; znanje; Fedon; supstancijski dualizam; znanstvenost teologije
Hrčak ID:
274133
URI
Datum izdavanja:
17.3.2022.
Posjeta: 1.734 *