Uvod
Pojam jezične agresije1 u hrvatskome jezikoslovlju najčešće se navodi u okvirima funkcionalne stilistike pri opisima administrativnoga stila2 – do te mjere da se čak smatra i najagresivnijim stilom zbog ,,svoje izrazite i izričite preskriptivnosti i imperativnosti, zbog svoga propisivačkoga karaktera (jer služi preskriptivnoj svrsi, tj. oblikovanju jasnih i nedvosmislenih pravila i uputa za djelovanje i izvedbu).“ (Barić i dr., 1999.: 60.) Taj se stil smatra agresivnim koliko i ideologija koja ga pokreće pa iz toga može proizaći uvjerenje da ono što je dobro u jeziku zakona i politike mora biti dobro i u drugim situacijama (Badurina, Kovačević, 2001.: 91.). Agresivnost je često prisutna u političkom diskursu, osobito u javnim govorima tijekom predizbornih kampanja, ali i nakon njih, a brojna su jezična i stilska sredstva kojima se ostvaruje – uvreda ma, psovkama, podcjenjivanjima, porugama, ironijom, sarkazmom, aluzijom i dr. (Vidović Bolt, 2013.). Agresivnost je prisutna i u jeziku reklamnih poruka u kojima se pak ,,umekšava i zabašuruje sve razvijenijom sofisticiranošću i višeslojnošću“ (Udier, 2006.), kao i u tračevima na internetskim portalima ,,koji skupljaju i prikazuju neprovjerene, senzacionalističke informacije koje često prate slike“ (Błachowicz, 2013.). Agresivnost jedne jezične jedinice, u ovom slučaju prijedloga, u hrvatskoj se jezikoslovnoj literaturi navodi pri opisu prijedloga zbog: ,,Kada je riječ o uzročnim imenskim konstrukcijama, u novije se vrijeme može uočiti i dosta izražena agresivnost [istaknula M. G.] općeuzročnog prijedloga zbog, koji osim spomenutoga prijedloga s(a), usp. s neznana jada → zbog neznana jada, potiskuje i druge prijedloge što su ranije, znatno češće nego danas, dolazili u uzročnom značenju.“ (Pranjković, 2001.: 98.) Pitanje iz naslova ovoga rada potaknuto je opisom prijedloga za u jezičnome savjetniku Ivana Brabeca (1984.: 107.) u kojem autor izrijekom već u naslovu jezičnoga savjeta (Agresivni prijedlog za) prijedlog za označuje agresivnim, a primjerom (za očekivati je) daje naslutiti u kojim će se ustrojstvima i u kakvoj uporabi agresivnost potvrditi. Iako navodi samo primjer uporabe prijedloga za s infinitivom, u savjetniku Brabec opisuje i druge uporabe toga prijedloga koje smatra nepravilnima i time opravdava naslov savjeta (npr. *dogovor za osnivanje radionice → dogovor o osnivanju radionice, *poziv za sudjelovanje → poziv na sudjelovanje, *čestitka za izbor → čestitka na izboru).3 Primjeri iz suvremenih rječnika hrvatskoga jezika potvrđuju Brabecove normativne napomene: poziv na sud, poziv na školsku priredbu, poziv na svadbu (HJP),4 poziv na večeru, poziv na svečanu akademiju (RHJ),5 čestitka na položenom ispitu (HJP, RHJ). Međutim, uz navedene imenice (poziv, čestitka) prijedlog za može biti upotrijebljen u normativno prihvatljivim izrazima s odrednicom vremenskoga značenja, npr. poziv za srijedu, čestitka za Božić. U takvim se izrazima povezuju vrijeme i cilj te se označuje svojevrsna vremenska namjena, a akuzativni izraz može označiti i uzročnu temporalnost (Glušac, 2019.: 135.). Jezični savjetnici navode i druge slučajeve u kojima se prijedlog za nepravilno upotrebljava – npr. za označivanje cilja uz glagole kretanja: *putovati za Rijeku → putovati u Rijeku (Hudeček, Matković, Ćutuk, 2012.: 122.; Dulčić ur., 1997.: 370.).6 S druge pak strane, jezično savjetništvo potvrđuje i primjere u kojima prijedlog za – unatoč normativnoj prihvatljivosti – biva zamijenjen kojim drugim prijedlogom: ,,Umjesto prijedloga o u sintagmama kao što su program o zaštiti okoline, zahtjev o uvođenju radne obveze dolazi prijedlog za: program za zaštitu//zaštite okoline, zahtjev za uvođenje radne obveze.“ (Barić i dr., 1999.: 187.) U vremenskome značenju prijedlog za nepravilno se zamjenjuje prijedlogom kroz7 u primjerima sa značenjem vremenskoga roka: *Vlak stiže kroz dva sata → ... za dva sata (Dulčić ur., 1997: 370.; Barić i dr., 1999.: 183.). Česte su i zamjene prijedloga za prijedlogom po u izrazima sa značenjem koristi ili štete, npr. *pogubno po zdravlje, opasno po život, loše po nas (Barić i dr., 1999.: 188.; Frančić, Hudeček, Mihaljević, 2005.: 150.; Hudeček, Matković, Ćutuk, 2012.: 116.; Dulčić ur., 1997.: 391.). Mogućnosti zamjenjivanja prijedloga za drugim prijedlozima ovdje nipošto nisu iscrpljene, a ta tema zasigurno zaslužuje detaljnu obradu kojom bi se dodatno rasvijetlio i odgovor na pitanje o agresivnosti prijedloga za, osobito u primjerima kod kojih je dvostruka rekcija normativno prihvatljiva (npr. skrb o + L i skrb za + A). Prema navedenim opisima može se zaključiti da se agresivnost prijedloga određuje u odnosu na učestalost uporabe, osobito pri zamjenjivanju i potiskivanju drugih prijedloga. U odnosu na takve primjere Pranjković (2001.: 108.) stoga zaključuje ,,da je ta agresivnost i opravdana jer je to prijedlog s općeakuzativnim značenjem ciljnosti, namjere, namjene i sl. koje se (značenje) pretpostavlja u navedenim primjerima. On na neki način odgovara na pitanje »kakav je cilj« ili »čemu su namijenjeni« sposobnost, poziv, čestitka, put i sl., pa njegova pojava u razmatranim primjerima nije nimalo neočekivana.“ U nastavku rada pozornost će se posvetiti uporabi prijedloga za ispred nepromjenjivih riječi te će se na temelju analize takve uporabe pokušati opravdati agresivnost prijedloga za.8
Rasprava
Značenja prijedloga za
U većini se hrvatskih gramatika prijedlozi opisuju kao riječi koje nemaju leksičko
značenje te se naglašuje njihovo gramatičko, sintaktičko, značenje – izriču odnose
među dijelovima sintagme.9 No, usporedimo li značenja sintagma sjedi za stolom i
sjedi pod stolom, potvrđuje se pak postavka da prijedlozi mijenjaju značenje izraza, odnosno da svaki prijedlog ima još i kakvo značenje koje nije gramatičko. U okviru
kognitivnolingvističkih teorija prijedlozi se opisuju kao višeznačne jezične jedinice
čija značenja čine motiviranu i strukturiranu značenjsku mrežu.10 Između mišljenja
da prijedlozi imaju samo gramatičko značenje i onoga da nema riječi bez leksičkoga
značenja, gledište je prema kojemu je leksičko značenje prijedloga ,,na neki način
sliveno s njihovim gramatičkim značenjem“ (Pranjković, 2002.: 12.), tj. da je ,,teško
odvojiti njihovo leksičko značenje od strukturnog značenja čiji su oni signali“ (Fries,
1952.: 106.). Polazeći od lokalističke teorije padeža, osnovno je značenje prijedloga
prostorno. Iz prostornoga se značenja metaforičkim prijenosima i proširenjima zatim
razvilo vremensko značenje,11 a onda i druga apstraktnija značenja. Zajedničko je
obilježje prostornim i vremenskim prijedlozima to što se određuju kao dimenzionalni
prijedlozi čije je obilježje mjerljivost, dok nedimenzionalni prijedlozi imaju
apstraktna (nemjerljiva) značenja, ona koja se odnose na logičke odnose – sredstva,
društva, kakvoće, načina, namjere, uzroka, posljedice, uvjeta i dr. (usp. Pranjković,
2001.: 7.; Silić, Pranjković, 2005.: 245. – 250.).
Iako je sredinom 19. stoljeća Veber (1859.: 67.) zapisao da prijedlog za ,,neima
glavna značenja, odakle bi se mogla izvoditi ostala znamenovanja“, prema lokalističkoj
se teoriji ipak može odrediti i njegovo osnovno značenje, a to je prostorno
značenje. Prijedlog za označuje da se što nalazi sa stražnje, nalične strane predmeta
označenog odrednicom: s akuzativom označuje mjesto kao cilj kretanja ili kakve
druge aktivnosti (npr. sjela je za stol), a s instrumentalom mjesto radnje, zbivanja
ili stanja (npr. sjedi za stolom). S kognitivnolingvističkoga gledišta sva se značenja
prijedloga za s akuzativom povezuju s pretpostavljenom shemom STRAŽNJA
STRANA KAO CILJ, a značenja prijedloga za s instrumentalom povezuju se sa
shemom SMJEŠTENOST SA STRAŽNJE STRANE (Matovac, 2017.: 207. – 208.).
Prijedlog za dolazi i u genitivnim izrazima,12 no takvi izrazi nemaju prostorno značenje,
nego označuju istovremenost (npr. za rata). Dok su takvi izrazi bili učestali u
prvoj polovici 20. stoljeća, osobito u prvim dvama desetljećima, te su bili i dijelom
jezične norme i zagrebačke filološke škole i hrvatskih vukovaca (Glušac, 2019.: 59.),
s vremenom se njihova uporaba smanjuje, upotrebljavaju se samo neki ustaljeni izrazi,
13 a u suvremenom se hrvatskom jeziku određuju kao ,,knjiški, ponešto zastarjeli i/ili kao obilježje »biranijeg« stila.“ (Pranjković, 2001.: 14.) Razlog se tomu između
ostalog objašnjava i vezom s prostornim značenjem: izrazi za + G vremenskoga
značenja s vremenom su postajali obilježeni jer nisu imali (ni značenjsku ni formalnu/
obličnu) istovrijednicu u sustavu prijedložnih izraza prostornoga značenja (Ivić,
1957. – 1958.: 144.). Izraz za + G opisuje se kao ,,rezultat reduciranja prijedložnog
izraza za vrijeme“ (Silić, Pranjković, 2005.: 210.), koji se u suvremenoj literaturi
određuje kao sekundarni genitivni vremenski prijedlog,14 a takav je i nešto manje
učestali prijedlog za doba (Glušac, 2019.: 61.).
S obzirom na to da ,,prijedlog za ima vrlo mnogo značenja“ (Brabec, 1984.:
107.), zanimljivo je usporediti kako ga opisuju suvremeni rječnici hrvatskoga jezika.
Uspoređeni su sljedeći rječnici: Rječnik hrvatskoga jezika urednika J. Šonje (RHJ),
Školski rječnik hrvatskoga jezika skupine autora (ŠRHJ), Hrvatski jezični portal
(HJP) i Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (Vrh). Usporedba pokazuje
da se rječnički opisi razlikuju u polaznom kriteriju: u RHJ se prijedlog za opisuje
s obzirom na značenja, a kao prvo se navodi značenje namjene, zatim prostorna
i vremenska značenja te ostala značenja; u ostalim se trima rječnicima značenja
prijedloga za opisuju u odnosu na padež s kojim se taj prijedlog slaže. Razlike su
očite i u broju (pod)značenja koja pojedini rječnik navodi: devet u ŠRHJ, četrnaest
u RHJ te sedamnaest na HJP i u Vrhu. Uočava se i nesustavnost u opisima jer se
miješaju jezične razine pa se u značenjsku analizu umeću i sintaktička određenja:
primjerice, na HJP se kao jedno od značenja navodi ,,dopuna glagolima: znati,
misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl.“ Sažimajući sve rječničke opise i sva (pod-)
značenja, prijedlogu za mogu se odrediti sljedeća značenja:15 1) prostor: s akuzativom
označuje mjesto u koje što dospijeva (zataknuti za šešir, sjesti za stol), mjesto za koje
se tko hvata, prima (držati se za granu, uhvatiti koga za ruku, uhvatio se za glavu)
te krajnju točku kretanja i trajanja (putujem za Rijeku, ovo je vlak za Rijeku, molim
kartu za Split!)16; s instrumentalom označuje da se tko ili što nalazi uza što drugo (sjediti za stolom, za pojasom) i da se što nalazi iza čega (nalazi se za kućom, meni
za leđima, jedan za drugim, radi za kućom, grad za brdom); 2) vrijeme: s genitivom
označuje istovremenost, tj. da se što proteže u određenome razdoblju (postići za
života, za dana ćemo stići, za života sam bio sretan, za rata smo bili siromašni); s
akuzativom označuje vrijeme u koje je što predviđeno (poziv za subotu) i vremensku
mjeru (vratiti se za tri godine, vratiti se za godinu dana);17 s instrumentalom označuje
istovremenost (za ručkom) i poslijevremenost (jedan za drugim, dan za danom18); 3)
namjena (roba za prodaju, voda za piće, krumpir za sjeme, koš za smeće, sladoled
za brata, moli za njegovu dušu); 4) usmjerenost (ići za poslom, brinuti se za dijete,
tragati za nekim, težiti za slobodom); 5) zamjena stvari za stvar, uzvrat čega za što
(za brod dajem auto, ovo ti je za onu uslugu); 6) količina, mjera (za centimetar smo
izbjegli sudar, proširiti za centimetar, viši za glavu); 7) namjera, nakana (ja sam
za to, glasat ću za tebe, udat ću se za njega); 8) uzrok koji izaziva kakav osjećaj ili
raspoloženje ili uzrok od kojega potječe ono što se kazuje glagolom ili drugom riječju
(žali za lijepom mladošću, platio je za pogrešku); 9) raspoloženje (ja sam za piće);
10) podobnost, prikladnost (on je pravi čovjek za taj posao, za mene je dobro). Značenjem
usmjerenosti mogu se obuhvatiti neka rječnička određenja na HJP i u Vrhu
koja se odnose na sintaktičku razinu: npr. na HJP se kao jedno od značenja navodi:
,,kao dopuna glagolima: znati, misliti, govoriti, osjećati, bojati se i sl. označava na
koga ili na što se odnosi glagolom označeno [brini se za moje dijete]“; u Vrhu se
navode dva bliskoznačna određenja: ,,označuje na koga ili na što se odnosi glagolom
označeno“ i ,,označuje predmet na koji se odnosi predikatna radnja“.
Dakle, prijedlog za ima i dimenzionalna i nedimenzionalna značenja, a u odnosu
na potonja opisuje se kao prijedlog koji pripada
,,među “najapstraktnije” prijedloge, posebice kad dolazi uz akuzativ (uz genitiv i instrumental
značenje je toga prijedloga neusporedivo uže, konkretnije). Uz taj padež on
ima (kao osnovno) značenje namjene, cilja i sl., a tako se obično određuje i akuzativno
značenje samo. Značenje prijedloga za približava se dakle općem akuzativnom značenju
te stoga nije čudno da on to značenje i reprezentira, kao što od reprezentira genitivno,
k(a) dativno, a s(a) instrumentalno. Od reprezentiranja samo je jedan korak do onoga
što možemo nazvati ‘’akuzativiziranjem’’, tj. mogućnošću toga prijedloga da akuzativno
značenje pridaje i komponentama koje nemaju akuzativa, tj. indeklinabilnim riječima,
npr. za plakat(i), za ovdje, za danas, za u grad, za deset itd.“ (Pranjković, 1987.: 2.)
Navedene semantičke i sintaktičke osobitosti prijedloga za smatraju se ,,pokazateljem
širine i djelomične značenjske ispražnjenosti toga prijedloga“ (Rišner, 2001.:
280.). U nastavku se rada stoga provjeravaju navedene tvrdnje u odnosu na uporabu
prijedloga za u hrvatskom jeziku. Uporaba prijedloga za
Prijedlozi su vrlo učestale jezične jedinice, a korpusna istraživanja pokazuju
kako je u hrvatskome jeziku prijedlog za na trećem mjestu prema učestalosti uporabe
prijedloga – učestaliji su samo prijedlozi u i na (Matovac, 2017.: 9.). Sva tri
prijedloga – u, na i za – pripadaju skupini pravih, primarnih, netvorbenih prijedloga,
a zajedničko im je i to što su dijelom sekundarnih, složenih, izvedenih prijedloga:
najplodniji je u toj tvorbi prijedlog u koji je dijelom brojnih sekundarnih genitivnih
prijedloga (npr. u času, u doba, u formi, u interesu, u korist, u oblasti, u obliku, u
okviru, u momentu, u periodu, u početku, u povodu, u pravcu, u prigodi, u razdoblju,
u razdoblju od, u razmaku od, u roku, u roku od, u slučaju, u smislu, u smjeru, u
središtu, u svojstvu, u tijeku, u toku, u trajanju, u trajanju od, u trenutku, u vidu, u
vrijeme, u vremenu, u vremenu od); prijedlog na manje je plodan (npr. na centru, na
ime, na koncu, na kraju, na osnovi, na planu, na početku, na području, na polju, na
račun, na svršetku, na temelju), a prijedlog za dijelom je samo dvaju sekundarnih
genitivnih prijedloga: učestalijega za vrijeme i manje učestaloga za doba.19
Prijedložni izraz najčešće čini prijedlog i imenska riječ (imenica, poimeničeni
pridjev ili zamjenica) ili imenski izraz, npr. za sestru, za mlade, za njih, za sve naše
divne ljude. Prijedlog za može stajati i uz nepromjenjive riječi – prilog ili nepromjenjivi
broj, npr. za sutra, za deset. Istraživanje učestalosti uporabe nepromjenjivih
oblika kao dopune prijedlozima pokazuje da to ,,nije (pretjerano) učestala pojava u
hrvatskom jeziku“ (Matovac, 2017.: 29.) te da su takvi izrazi ,,prije izuzetak nego
pravilo“ (Pranjković, 2005.: 25.). Osim prijedloga za, prijedložni izraz s prilogom
mogu činiti i drugi prijedlozi, npr. od, do, na, osim, odnosno takva je ,,poraba vezana
samo za neke prijedloge, u pravilu one s općenitijim značenjem, koji nepadežnim
oblicima pridaju padežna značenja.“ (Pranjković, 2005.: 25.) Nadalje, osobitost je
prijedloga za i to što može stajati ispred prijedložnog izraza (npr. za u kuću, za poslije
predavanja) ili ispred infinitiva (npr. za vidjeti). Potonje potvrđuje postavke o
,,akuzativiziranju“ (Pranjković, 1987.: 2.) – mogućnosti prijedloga za da akuzativno
značenje pridaje i nesklonjivim riječima, odnosno uporabu u kojoj se taj prijedlog
,,često i ne ponaša kao prijedlog“ (Rišner, 2001.: 280.). Prijedlog za ispred infinitiva
Prijedlog za jedini je prijedlog u hrvatskome jeziku koji može stajati ispred
infinitiva, a potvrde se pronalaze u svim stilovima hrvatskoga jezika, ponajviše
u razgovornom, ali sve češće i u publicističkom, administrativnom i književnoumjetničkom:
20
(1) Izgubili su domove ili nemaju što za jesti.21
Takva je uporaba jezikoslovcima, osobito normativistima, vrlo zanimljiva, a
smatra se negramatičnom i nenormativnom te se objašnjava utjecajima latinskog,
talijanskog i njemačkog jezika. Spomenute izraze već Zima (1887.: 306.) određuje
izlišnima, Jonke (1964.: 117.) ih smatra grubim sintaktičkim pogreškama, a Melvinger
(1981.: 74.) supstandardnom sintaktičkom inovacijom. Suvremena normativna
određenja također ih proskribiraju (Barić i dr., 1999.: 196., Hudeček, Matković,
Ćutuk, 2012.: 122.)22 te se predlažu zamjene glagolskim predikatom, glagolskom
imenicom, rečenicom s modalnim predikatom ili pak kojom drugom adverbijalnom
ili atributnom rečenicom, iako je
,,doseg takvih zamjena često [je] ograničen, već i zato što je ta konstrukcija u mnogim
ustrojstvima djelomice ili posve frazeologizirana, ustaljena“ (Barić i dr., 1999.: 248.).
Međutim, unatoč sustavnim normativnim ograničenjima takvi su primjeri česti,
a kao razlog tomu, osim ustaljenosti i frazeologizacije, navodi se ekonomičnost i
izrazita ekspresivnost (Barić i dr., 1999.: 248.; Melvinger, 1981.: 74.). S druge pak
strane, Pranjković (1987.) govori o ,,akuzativiziranju infinitiva“ koje uvjetno naziva
i ,,supinizacijom“, dok Vela (2019.) opisuje mogućnost gramatikalizacije23 prijedloga
za u infinitivnu česticu te na temelju istraživanja povijesne građe hrvatskoga književnog
jezika i usporedbi s drugim europskim jezicima zaključuje da hrvatski za-
-infinitiv ,,slijedi univerzalni put semantičke i formalne gramatikalizacije infinitiva“
te ga smatra ,,vlastitim jezičnim obilježjem hrvatskoga jezika i rezultatom njegova
pravilnoga jezičnog razvoja“ (Vela, 2019.: 61. – 62.). Na kraju Vela zaključuje:
,,Za uz infinitiv je čestica koja pojačava njegovo prototipno značenje, a za-infinitiv
bi trebalo uvrstiti u formalni opis hrvatskog jezika, ne samo zato što pokazuje da je
u živoj i plodnoj upotrebi nego i zato što nije riječ ni o kakvoj pojavi koja odudara od sustava hrvatskog jezika, odnosno može se objasniti kao produkt njegova (i) unutarnjeg
razvoja.“ (Vela, 2019.: 79.) Prijedlog za ispred prijedložnoga izraza
Dok je prijedlog za jedini prijedlog koji (kao čestica, usp. Vela, 2019.) može stajati
ispred infinitiva, za nije jedini prijedlog u hrvatskome jeziku24 koji može stajati
ispred prijedložnog izraza. U starijim jezikoslovnim priručnicima – u Broz-Ivekovićevu
rječniku (1901., I.: 223.), Brabec-Hraste-Živkovićevoj gramatici (1954.: 145.)
i Pavešićevu Jezičnom savjetniku s gramatikom (1971.: 385.) govori se o prijedlogu
koji se nalazi pred drugim prijedlogom i dopunjava mu značenje. Blagus Bartolec
i Matas Ivanković (2013.: 371.) položaj dvaju prijedloga jedan do drugoga nazivaju
kontaktnom pozicijom prijedloga te navode da je riječ o ,,okazionalnim vezama pri
čemu prijedlozi koji dolaze u dodir nisu ničim uvjetovani“. U ovome se radu izrazi
kao što je npr. za po kući objašnjavaju strukturom prijedlog + prijedložni izraz: u
njima prijedlog za ima istu ulogu kao što ima i u izrazu u kojem stoji ispred imenske
riječi, kao i ispred koje druge nesklonjive riječi: odjeća za djecu – odjeća za
sutra – odjeća za deset – odjeća za po kući. U takvim dvoprijedložno-padežnim
skupovima (Barić i dr., 1999.: 279.) mogu biti i prijedlozi od, do25, (s)a, na, u, (u)
mjesto i osim. Osim brojem prijedloga koji se mogu naći ispred prijedložnoga izraza,
takvi su primjeri ograničeni i značenjem prijedložnoga izraza: njima se može
iskazati sveza prostorne ili vremenske granice i prostornog ili vremenskog okvira
(npr. Haljina joj je sezala do ispod koljena., Bio je tu do prije dva sata.), namjene i
cilja (Ovaj novac je za u banku.), prostora ili vremena i približnog broja (Ta se kuća
nalazi na oko dvjesto metara odavde., Bio je to čovjek od oko pedeset godina.) te
društva i distributivnosti (Došli su, svaki s po dvije ruže u ruci.) (Barić i dr., 1999.:
279.). Pranjković pak takvu uporabu opisuje u kontekstu ukorijenjenosti u sintaktički
sustav uporabe prijedloga za uz infinitiv te navodi da se u primjerima kao što
su kamen za pod glavu i burek za ovdje može govoriti o ,,nekoj vrsti (semantičke)
kompresije jer se u njima “podrazumijeva” semantički odsječak svojstven glagolima
staviti, jesti“ (Pranjković, 1987.: 4. – 5.). Slično tomu, takva ustrojstva opisuje i J.
Melvinger (1988.: 113.):
,,dvoprijedložni padežni izrazi kao što je i za + u + akuzativ mogu biti opisani kao
rečenice čiji predikati nisu izrečeni, ali se podrazumijevaju: Nisu ovo puti za (to da se
njima stigne) u nebo plavo.“ Korpus hrWac potvrđuje brojne primjere s prijedlogom za ispred prijedložnih izraza,
a najbrojniji su oni u atributnoj ulozi u kojima prijedlog za ima značenje namjene, a
prijedložni je izraz iza prijedloga za najčešće prostornoga ili vremenskoga značenja,
odnosno značenja cilja, npr.:
(2) gumene čizme za po kiši, klupčice za ispod prozora, dva kalupa za u pećnicu, bajka
za prije spavanja, nešto slatko za poslije večere, torba za na leđa, preparati za nakon
sunčanja, štivo za pod suncobran, posao za kod kuće, mrkvice za u juhicu.
U navedenim je primjerima veza prijedloga za i prijedložnog izraza čvrsta, a nastala
je kao posljedica jezične ekonomije: npr. bajka za prije spavanja ← bajka
namijenjena čitanju prije spavanja, bajka za čitanje prije spavanja (ili bajka za
čitati prije spavanja). Time se potvrđuje mogućnost prijedloga za da akuzativizira
prijedložni izraz ispred kojega stoji i s kojim čini cjelinu. Melvinger (1988.: 114.)
napominje da se u takvim izrazima ,,ciljni prijedlog u može [se] uvijek ispustiti,
tj. može ostati neizrečen, a da pri tome prijedlog za ne promijeni svoje namjensko
značenje“, npr. mrkvice za u juhicu → mrkvice za juhicu. Međutim, to nije moguće
s drugim prijedlozima koji nemaju značenje cilja, npr. štivo za pod suncobran →
*štivo za suncobran.
U pojedinim izrazima prijedlog za nalazi se ispred prijedložnoga izraza zbog
stilskih pomaka:
(3) Sudac pokazuje na bijelu točku, a strijelac za iz jedanaesterca 1:1 je Stjepan
Poljak.
(4) Jesu li znali za nad njima izvršenu sterilizaciju?
(5) ...uključili su se u akciju skupljanja novčane pomoći za od leukemije teško
oboljelu kolegicu i prijateljicu, novinarku Vjesnika Anu Rukavinu.
U stilski neobilježenu poretku ne bi došlo do dodira prijedloga i prijedložnog izraza:
strijelac za 1 : 1 iz jedanaesterca, Jesu li znali za sterilizaciju izvršenu nad njima?
i akcija skupljanja novčane pomoći za kolegicu i prijateljicu teško oboljelu od leukemije,
novinarku Vjesnika Anu Rukavinu. U manjem je broju primjera prijedlog
za pleonastičan i njegovim izostavljanjem ne bi se promijenilo rečenično značenje
(primjer 6) ili je pak nepotrebno upotrijebljen drugi prijedlog (primjer 7):
(6) Pojeftinjuje i Plavi dizel pa će se za umjesto 4,55 kn za litru od sutra plaćati 4,12 kn.
(7) Tako su od jučer cijene svih cigareta porasle za od dvije do pet kuna.
Suvremene hrvatske gramatike26 opisuju uporabu prijedloga ispred prijedložnoga
izraza bez normativnih ograničenja – iako su primjeri 3 – 7 izrazito stilski obilježeni
te se u neutralnom izričaju ne bi trebali upotrebljavati. Pogled u stariju normativnu
literaturu pokazuje pak drugačiji odnos prema takvim strukturama: o toj je sintagmatskoj posebnosti pisao Andrić (1911.: 127.) smatrajući da se ,,Hrvat u tim
poslovima ne smije držati njemačke zbijenosti, nego mora razvezati rečenicu.“ U
Broz-Ivekovićevu rječniku (1901., I.: 223.), Brabec-Hraste-Živkovićevoj gramatici
(1954.: 145.) i Pavešićevu Jezičnom savjetniku s gramatikom (1971.: 385.) preporučuje
se izbjegavanje takvih izraza.
Prijedlog za veznikom povezan s drugim prijedlogom
Prijedlog za vrlo se često veznikom povezuje s drugim prijedlogom, koji pak
rekcijski upravlja imenskom riječju na koju se oba prijedloga odnose.27 Korpusna
analiza pokazuje kako se prijedlog za najčešće povezuje s prijedlogom protiv, a ta
se sveza navodi i kao frazeološka jedinica: za i protiv (koga, čega) sa značenjem
‘u prilog komu, čemu ili protiv koga, čega’ (Menac, Fink Arsovski, Venturin, 2014.:
687.).28 Učestalost povezivanja prijedloga za i protiv rezultiralo je gramatičkim i
semantičkim osamostaljenjem te sveze jer se u uporabi vrlo često izostavlja imenska
riječ na koju se odnose: u rečenicama s izrazom za i protiv ta sveza može imati
različitu sintaktičku ulogu – subjektnu (8), objektnu (9), atributnu (10), priložnu (11):
(8) Kako na svijetu postoji uvijek crno i bijelo, tako postoji uvijek i za i protiv.
(9) Kada razum govori za i protiv, poslušaj srce.
(10) Postoje dokazi za i protiv.
(11) Glumac se, (...), izjašnjava za i protiv, a isto čine i gledatelji...
Navedeni primjeri pokazuju da se prijedlog za u svezi s protiv29 može i leksikalizirati
– odnosno funkcionirati kao samostalna leksička jedinica sa značenjem ‘u prilog
komu, čemu’. To potvrđuju i primjeri kao što je (12):
(12) Neki su protiv njega, a neki za.
U korpusu su najčešći primjeri u kojima se za i protiv povezuju veznikom i, po učestalosti
slijede primjeri s veznikom ili, dok su primjeri s veznicima ni i niti iznimni:
(13) ... razmotreni su razlozi za i protiv integriranih studija...
I kad sam rekao nešto ili za ili protiv odvajanja Sandžaka?
Paška stranka nije ni za ni protiv kanala.
... a nisu glasovali za niti protiv prijedloga...30
U jezičnim se savjetnicima izrazima s prijedlozima povezanima veznikom pristupa
normativno neujednačeno s obzirom na padežnu dopunu. S jedne strane, jezični
su savjeti ujednačeni kada je riječ o izrazima s prijedlozima koji traže različitu padežnu dopunu, npr. u izrazu za i protiv odvajanja prijedlog za dolazi s akuzativom,
a protiv s genitivom. Takvi se izrazi smatraju grubom pogreškom (Raguž,
1997.: 156.) i normativno neprihvatljivima (usp. Dulčić ur., 1997.: 366.; Barić i dr.,
1999.: 280.; Matković, 2006.: 63.; Hudeček, Matković, Ćutuk, 2012.: 116.; Frančić,
Petrović, 2013.: 185.):
,,Dakle, kad se u rečenici pojave bilo koja dva prijedloga koja zahtijevaju dopunu u različitim
padežima, dopuna se mora ispisati. Budući da prijedlog obvezatno određuje padež
imenskoj riječi ispred koje stoji, pogrešne su konstrukcije u kojima izostaje imenica iza
prijedloga.“ (Frančić, Hudeček, Mihaljević, 2005.: 150.)
Zbog jezične je ekonomije prihvatljivije da iza drugog prijedloga stoji zamjenica: za
odvajanje i protiv njega. Osim prijedloga za i drugi se prijedlozi mogu povezivati
veznikom: npr. *sa ili bez kredita, na i oko kuće, na i pod autom, na i pred ormarom,
pred i iza zgrade, u i oko škole, u i pod krevetom. Normativna ograničenja proizlaze
iz razlikovanja jezika kao sustava i jezika kao standarda:
,,To ograničenje (da se ne mogu koordinacijom povezati prijedlozi koji upravljaju različitim
padežima) ne nameće sustav, nego norma. Sustav naime dopušta uklanjanje zališnih
elemenata i nepodudarnost gramatičkih značenja koordinirano povezanih jedinica (Kod
kuće je ostala majka i dijete, na utakmicu je otišao otac i sin, Došle su žene i djeca).“
(Barić i dr., 1999.: 280.)31
Razlozima normativne neprihvatljivosti navode se ,,ritmo-melodijski razlozi i mala
čestoća“ (Barić i dr., 1999.: 280.), ali i sintaktičko-semantička složenost prijedloga:
,,značenje nekoga prijedloga i u hrvatskom gotovo se veže sa značenjem padeža uz koji
se javlja, ali svaki prijedlog ima i kakvo posebno značenje po kojem se prijedlozi s istim
padežom razlikuju međusobno.“ (Dulčić ur., 1997.: 366.)
Korpusna je analiza potvrdila učestalost takvih izraza. Najbrojniji su primjeri povezivanja
prijedloga za i kojega drugog prijedloga veznicima i i ili, stoga se u nastavku
najprije donosi pregled svih mogućnosti povezivanja prijedloga za s drugim prijedlogom
različite rekcije. Ti primjeri dakle nisu normativno prihvatljivi:
(14) ... ali i glazbenici koji su u istom razdoblju za i u kazalištu stvarali.
Politika je posredovana svim zaposlenim i onima, koji rade za ili u našem imenu
kroz sredstva obavješćivanja u društvu.
(15) ... mjesto živi za i od turizma.
... svi ti jadnici/ce koji trče za ili od bivšeg partnera.
(16) Za i iz Frankfurta moguće je putovati već od 126 eura, a za i iz Pariza za 166
eura,...
Prijevoz za ili iz trećih država
(17) ... život svih koji rade za i oko knjige drastično se mijenja. (18) ... nisam ni približno toliko zabrinut za ili oko sebe, benda ili bilo koga...
... potrebno je za i na ljepoti raditi,...
(19) ... misli i živi samo za i zbog jedne osobe.
... da krivnju osjeća netko drugi za ili zbog nas.32
(20) ... u traganju za i do valorizacije nacionalne genealogije i u Hrvata biti napisano
puno zanimljivih članaka.
... kako mi je izričaj poput “čuvam se za ili do braka” totalno bez veze danas...
(21) ... dnevno ima samo jedan trajekt za i s Lastova.
... uslugu ne možete koristiti: (a) za ili s navođenjem u stvarnom vremenu...
(22) ... svakodnevno objavljuju vježbe i informacije za i o državnoj maturi.
Ova predstava nije plesni rad na specifičnoj lokaciji nego plesni rad za ili o specifičnoj
lokaciji.
(23) ... to se postiže isključivo vjerovanjem u druge i vlastitom odgovornošću za i prema
drugima.
(24) ... jer oni danas rade posao za i umjesto DORH-a ...
... ne čini sve za ili umjesto korisnika, već ga vodi tijekom procesa,
(25) ... radnik ne radi za i kod svoga poslodavca, već radi nesamostalno za i kod korisnika,
pravnog subjekta kojemu je poslodavac ustupio svoga radnika...
(26) Prijenosnici se nikako ne kupuju za i radi računalnih igara.
(27) ... pozivamo na prijateljstvo, mir i razumijevanje za i među djecom
(28) Ovakvo ponašanje je tipično za i pri najekstremnijim uvjetima na Zemlji.
(29) Već viđeno boysi i “stari” a i “mladi”, su uvijek vjerno stajali za i iza svojih uvjerenja,...
(30) ... od tada je zabranjeno vezati brodove za i ispod mosta.
(31) Konferenciju pod nazivom “Unapređivanje kvalitete života osoba s invaliditetom:
jačanje politike povezivanja za i putem punog sudjelovanja” organiziraju španjolsko
ministarstvo rada i socijalne skrbi i Vijeće Europe...
U skladu s prijašnjim istraživanjima učestalosti prijedloga za uz pojedini padež, iz
navedenih je primjera razvidno da se prijedlog za i u ovakvoj uporabi najčešće javlja
uz akuzativ, dok se uz instrumental slabo potvrđuje (primjeri 15 i 20).
Jezični su savjeti pak neujednačeni u određivanju normativne prihvatljivosti
izraza s prijedlozima iste rekcije te se mogu razlučiti stupnjevi normiranosti:
a) ,,Ako se prijedlozi slažu s istim padežom, povezuju se veznikom i (Zvao sam te
prije i poslije utakmice).“ (Frančić, Hudeček, Mihaljević, 2005.: 150.)
Tako propisano pravilo obuhvaća sve izraze s prijedlozima koji imaju istu rekciju,
odnosno sve kombinacije prijedloga, bez obzira na njihovo podrijetlo i značenje
(jer se to ograničenje izrijekom ne navodi). Prema navedenom opisu ti su izrazi
normativno prihvatljivi s veznikom i (jer se drugi veznici ne spominju). b) ,,Složeni prijedlozi suprotnog značenja, kao što su ispod – iznad, ispred – iza,
prȉje – pȍslije, mogu se povezati veznikom i ako se upotrijebe uz istu imenicu“
(Barić i dr., 1997.: 280.).
Navedeno je pravilo značenjski i tvorbeno suženo u odnosu na prvo te se njime
obuhvaćaju samo složeni (nepravi, izvedeni) prijedlozi suprotnoga značenja. Njihova
je normativnost dodatno ograničena uporabom s veznikom i (jer se drugi veznici
ne spominju).
c) ,,Neki se prijedlozi suprotnih značenja, ali kad se slažu s istim padežom, mogu
povezati veznikom i ovako (uglavnom prijedlozi koji mogu biti i prilozi): prije i
poslije jela rjeđe: ispod i iznad krova“ (Raguž, 1997.: 156.).
Navedeno pravilo također je značenjski i tvorbeno suženo u odnosu na prvo: značenjski
obuhvaća prijedloge suprotnoga značenja, a tvorbeno također izvedene
prijedloge, s napomenom o učestalosti onih koji su nastali preobrazbom od priloga.
Normativnost je takvih izraza također ograničena na veznik i.
d) ,,Dva se prijedloga mogu katkad, u određenim značenjskim uvjetima, koordinirati,
povezati veznikom i ili ili. Na taj način mogu se povezati složeni antonimni prijedlozi
koji upravljaju istim padežom (genitivom): prije-poslije, ispred-iza, nadnonavrh,
unutar-izvan (...). Samo se disjunktivno mogu povezati prijedlozi pokraj i
preko, čije se referencije donekle preklapaju: On stalno pogađa pokraj ili preko
mete. Na taj se način ne mogu povezati nesloženi (pravi) prijedlozi koji upravljaju
istim padežima, kao: nad-pod, pred-za, više-niže: *Pred i za kućom bilo je mnogo
svijeta.“ (Barić i dr., 1999.: 280.)
Prema navedenom pravilu normativno su prihvatljivi izrazi sa složenim prijedlozima
suprotnoga značenja koji mogu biti povezani veznicima i i ili. Prema tom opisu
izrazi s pravim (netvorbenim, neizvedenim, nesloženim) prijedlozima suprotnoga
značenja nisu normativno prihvatljivi ni kada se povezuju veznikom i ni kada se
povezuju veznikom ili. Nadalje, ako prijedlozi nisu suprotnoga značenja, nego im
se ,,referencije donekle preklapaju“, oni mogu biti povezani rastavnim veznikom
ili (pokraj ili preko mete).
Uzevši u obzir navedene normativne pristupe, nameću se pitanja zašto normativnost
ne obuhvaća i povezivanje veznikom ili u slučaju normativne prihvatljivosti
svih izraza s prijedlozima iste rekcije te pitanje kriterija prema kojemu je određena
normativnost samo složenih prijedloga suprotnoga značenja. Uzmu li se u obzir
sva navedena pravila te se ona primijene na primjere iz korpusa, otvara se problem
normativne nedostatnosti jer se u korpusu potvrđuju i primjeri koji se normativno ne
mogu odrediti ni jednim navedenim pravilom (npr. primjeri s kombinacijom pravoga
i izvedenoga prijedloga suprotnoga značenja ili primjeri u kojima se povezuje više
od dvaju prijedloga).
Korpusna je pretraga pokazala kako je povezivanje prijedloga za s kojim drugim
prijedlogom vrlo učestalo: potvrđeno je čak 27 kombinacija prijedloga povezanih
veznikom i od kojih je prvi prijedlog za. Kombinacija je s prijedlogom ili manje, potvrđeno ih je 19, a najbrojniji su primjeri s prijedlogom protiv. U odnosu na normativna
određenja o povezivanju složenih suprotnih prijedloga, prijedlog za primarni
je prijedlog, a značenjski je u svom osnovnom prostornom značenju suprotan s
prijedlozima pred i ispred. Iako je ispred složeni prijedlog, rekcija mu je genitivna;
pred pak ima dvostruku rekciju, akuzativnu i instrumentalnu, ali je također primarni
prijedlog kao i za.
Korpusna je analiza pokazala kako je primjera s prijedlogom za i kojim drugim
prijedlogom iste rekcije znatno manje nego normativno neprihvatljivih izraza s
prijedlozima različite rekcije: primarni prijedlog za povezuje se i s drugim primarnim
prijedlozima (na, uz, kroz i pred), ali i sa sekundarnim prijedlozima (tijekom,
poslije, nakon):
(32) Da je riječko kazalište bilo izgrađeno prvenstveno za i na ponos građana Rijeke,
svjedoči i činjenica...
(33) Dok Otočani žive za i uz nogomet, Amerima je to tek četvrti sport po značaju...
Biti vezan, odnosno vezati se za ili uz nekoga/nešto.
(34) ... zajednički život u koji ste se odlučili upustiti je, između ostaloga, borba za i kroz
život.
... izvan polja onih šansi koje bi je stvorile slobodnom kroz borbu za ili kroz nešto...
(35 Teška godišnja doba su za i pred premijerkom Jadrankom Kosor.
To nisu samo oni koji vise za ili pred oltarima.
(36) ... osigurava se ekonomičnost u pripremi za i tijekom djelovanja operativnih snaga
zaštite i spašavanja...
(37) ... za proučavanje svega što je, za i poslije kiše, izmililo ispod sedmostoljetnog
kamena.
... svaki bend koji drži do publike baca za ili poslije koncerta oruđa za rad (trzalice,...
(38) ... učit ćete o metodama depilacije, sredstvima i njezi kože za i nakon tretmana.
... riječ je o kosturima ubijenih za ili nakon Drugog svjetskog rata....
U navedenim primjerima dolazi do preklapanja referencija imenske riječi na koju se
prijedlozi odnose, osobito u primjeru (32) u kojem je jedan od prijedloga pleonastičan.
Zanimljivo je da se uz učestalu akuzativnu rekciju prijedloga za (primjeri 32 – 34),
potvrđuje i instrumentalna (primjer 35), ali i genitivna (primjeri 36 – 38). Naime,
prijedlogom za mogu se označiti tri vremenska podznačenja: poslijevremenost,
istovremenost i prostorna temporalnost (usp. Glušac, 2019.). U korpusu se potvrđuje
uporaba u prvim dvama podznačenjima: u primjeru (35) u značenju poslijevremenosti
(za premijerkom), a u primjerima (36 – 38) u značenju istovremenosti (za
djelovanja, za kiše, za koncerta, za tretmana, za rata) – kombinacijom se značenja
dobiva povezivanje značenja istovremenosti i poslijevremenosti (za i poslije kiše, za
i nakon tretmana) te poslijevremenosti i prijevremenosti (za i pred premijerkom), ali
i pleonastičnost izraza udvajanjem značenja istovremenosti (za i tijekom djelovanja).
Uporaba je genitivnih vremenskih izraza s prijedlogom značenja istovremenosti
bila učestala u prvoj polovici 20. stoljeća, osobito u prvim dvama desetljećima, a s vremenom se smanjuje te su u suvremenom jeziku izrazi za + G uobičajeni samo u
pojedinim ustaljenim vezama (usp. Raguž, 1997.: 135.), a takvi se izrazi određuju
i kao ,,knjiški, ponešto zastarjeli i/ili kao obilježje »biranijeg« stila“ (Pranjković,
2001.: 14.). Međutim, korpus ih potvrđuje i u svakodnevnoj uporabi, iako su izrazi
sa značenjem istovremenosti učestaliji sa sekundarnim genitivnim prijedlogom za
vrijeme, koji se također potvrđuje povezan s drugim (najčešće sekundarnim) prijedlozima
vremenskoga značenja. U takvim su izrazima drugim prijedlogom označena
različita vremenska podznačenja, npr. prijevremenost (39), poslijevremenost (40,
41), okovremenost (42):
(39) ... propisati listu lijekova koji se ne smiju upotrebljavati za vrijeme i prije vožnje.
... trebaju li im ugljikohidrati za vrijeme ili prije treninga.
(40) ... a ujedno sadržava i anesteziju za vrijeme i nakon zahvata.
... podrazumijeva dnevno održavanje čistoće za vrijeme ili nakon radnog vremena...
(41) ... u svrhu aktivnosti u medijima za vrijeme i poslije EWC izbora...
... bol u zglobu za vrijeme ili poslije kretanja.
(42) ... slavi svoje dane za vrijeme i oko blagdana sv. Vida.
Iznimni su normativno neprihvatljivi primjeri u kojima se prijedlog za vrijeme
povezuje s drugim prijedlogom drukčije rekcije:
(43) Uobičajen odljev kunske likvidnosti za vrijeme i neposredno pred uskršnje blagdane
zasigurno će proći neopaženo...
Malobrojni su i primjeri u kojima se prijedlog za vrijeme povezuje s prijedlogom
kojega drugog značenja osim vremenskog:
(44) ... ima pravo na poštovanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u svezi obavljanja
poslova...33
Kako smo već naveli, najučestalije se prijedlog za s drugim prijedlogom povezuje
sastavnim veznikom i – korpusna pretraga potvrđuje čak 27 kombinacija u kojima
je prvi prijedlog za. Kombinacija je s prijedlogom ili manje, potvrđeno ih je 19, od
kojih je 17 kombinacija u kojima je za na prvome mjestu. Znatno je manje potvrda
s prijedlogom za na drugome mjestu. U nastavku rada donosimo tablicu s brojem
korpusnih potvrda s prijedlogom za na prvome i na drugome mjestu i to za primjere
s veznikom i i veznikom ili.
