Izvorni znanstveni članak

Autobiografski zapisi hrvatskih intendanata

Ana Lederer ; Odsjek za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Sažetak

U razmjerno bogatom korpusu autobiografske proze u hrvatskoj kulturi, malobrojni su autobiografski zapisi hrvatskih intendanata, a ističu se tek tri cjelovite autobiografske memoarske knjige: Hrvatsko glumište Stjepana Miletića (1907.), Iza zastora Julija Benešića (1981.) te Ma koji život, ma koji teatar Mani Gotovac (2014.). Smatrajući svoje glumišne uspomene prilogom za kazališnu povijest, Miletić se u uvodu dotiče pitanja odnosa prema istini i pitanja objektiviteta koje memoaristi različito doživljavaju i samooblikuju. Različiti načini i koncepcije izlaganja uvijek su nedvojbeno izvedba, interpretacija i režija vlastitoga sudjelovanja u odsječku povijesti hrvatskoga kazališta, ali usprkos neizbježnoj subjektivnosti, intendanti u autobiografske naracije uključuju raznoliku teatrološku građu, i poznatu i do tada javnosti nepoznatu. Koliko god i u kojoj se god mjeri intendanti odlučili naknadno objektivizirati u događanjima, pa i u odnosu prema svojim suvremenicima i kritičarima, polemičnost u pravilu prožima sve njihove zapise i memoare. Tražeći izvedbeni modus na vagi između objektiviteta i subjektiviteta, ovisno o tomu kakvu sliku žele projicirati u budućnost o svom udjelu u kazališnoj povijesti, ponekad odveć pristrani ali uvijek strastveni, malobrojni i stilski različiti autobiografski zapisi hrvatskih intendanata dragocjen su prilog ne samo kulturnoj i kazališnoj povijesti, nego i razumijevanju kazališta iza zastora, u svoj njegovoj složenosti i prolaznosti.

Ključne riječi

intendant; nacionalno kazalište; autobiografija; memoaristika; objektivitet

Hrčak ID:

277661

URI

https://hrcak.srce.hr/277661

Datum izdavanja:

11.5.2022.

Posjeta: 591 *