Poljičke isprave II (iz Zbirke Aleksandra Poljanića). Priredio, transkribirao i transliterirao Mehmed Kardaš. Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH (Editio Memoria Bosniaca), Sarajevo 2022, 291 str.
Erma Ramić-Kunić
Univerzitet u Sarajevu – Institut za jezik, Sarajevo, Bosna i Hercegovina / University of Sarajevo – The Language Institute, Sarajevo, Bosnia i Herzegovina
Nakon što je 2021. godine izašao prvi svezak poljičkih isprava iz zbirke čuvenoga kolekcionara Aleksandra Poljanića koja se čuva u Specijalnoj zbirci Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u Sarajevu, ove smo godine dočekali i drugi svezak koji donosi obradu novih stotinu dokumenata. Predstavljene su dosad neobjavljene i naučnoj javnosti nedovoljno poznate ćirilične isprave (u širem smislu te riječi) ranonovovjekovnog perioda koje govore o privatnom i javnom životu ljudi iz poljičkoga kraja i njihovih susjeda u splitskom zaleđu.
Dokumenti koji čine drugu stotinu isprava iz Poljanićeve zbirke, po svojim su formalnim i sadržajnim karakteristikama, kao i u prvom dijelu zbirke, kupoprodajni ugovori, založnice, testamenti, knjižice računa / dugovanja, izjave, potvrde, kao i razni drugi ugovori koji uglavnom rješavaju imovinsko-pravne odnose. Nekoliko dokumenata iz druge skupine pisano je dvojezično – na hrvatskom i italijanskom. To su uglavnom isprave generalnih providura nastale u Zadru i Splitu, a u njima se rješavaju pojedini sporovi među Poljičanima. Pismo kojim su pisani ovi dokumenti varijanta je zapadne ćirilice čija je široka upotreba – bosanskohumsko, dalmatinsko i dubrovačko područje – proizvela regionalne podtipove. Ova brzopisna varijanta ćirilice u literaturi nosi različite nazive: zapadna ćirilica, bosančica, bosanica, a hrvatski historičari i filolozi najčešće je nazivaju hrvatska ćirilica. Važno je istaći da na dalmatinskom prostoru paralelno živi latinica, što potvrđuju brojna pisama u kojima dolaze potpisi pisani latinicom, a ponekad i cijelo pismo. Kad je riječ o jeziku, za ove dokumenti se najčešće kaže da su pisani narodnim jezikom, s tim da slijede sintaksičke modele unaprijed zadanih pravnih formula.
Knjigu koja je pred nama čine Predgovor (str. 7–8), uvodna studija O ispravama iz Poljanićeve zbirke s tri potpoglavlja “O utjecaju latinice na poljičku ćirilicu”, “O jeziku isprava” i “Napomene o ovom izdanju” (str. 9–17), potom slijedi središnji dio knjige Isprave (str. 20–281), a na kraju se nalaze “Fizički opis i vodeni znakovi dokumenata” (str. 282–289) i Literatura (str. 290–291). Predgovor potpisuje Ismet Ovčina, uvodne priloge i središnji dio Isprave Mehmed Kardaš, a fizički opis poljičkih isprava Muamera Smajić. U digitalizaciji isprava učestvovali su i studenti Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Zenici, pod rukovodstvom as. Jovane Jokanović.
U prvom dijelu edicije predstavljene su najvažnije grafijske i fonološke karakteristike prvih stotinu isprava iz Poljanićeve zbirke s namjerom da se objasne principi izdanja njihovih tekstova. Gotovo sve navedene pravopisne i jezičke crte (ikavizam, šćakavizam, adrijatizmi itd.) odlikuju i drugu skupinu dokumenata. U okviru izdanja drugih stotinu isprava pažnja je usmjerena na neke grafijske odlike koje su rezultat utjecaja onodobne latinice na ćiriličnu minuskulu srednjodalmatinskoga prostora. Iako je utjecaj latinice najočitiji u dokumentima nastalim izvan Poljica, u kancelarijama generalnih providura, što je sasvim očekivano budući da je riječ o poligrafičnim kancelarijama, pravopisna rješenja koja su posljedica utjecaja latinične grafije dolaze i u ispravama iz poljičkoga kraja. To se uočava u nizu grafijskih odlika: od obilježavanja palatala / ĺ/ i / ń/ kombinacijama sa đervom, pisanja slogotvornog r kombinacijom ar, do miješanja različitih suglasnika, najčešće frikativa i afrikata.
U uvodnom dijelu izdanja prve skupine isprava iz Poljanićeve zbirke prikazane su najvažnije jezičke crte na planu fonologije, a sve tamo navedene odlike karakteriziraju i drugu skupinu dokumenata (ikavizam, šćakavizam, adrijatizmi itd.) pa se priređivač u izdanju druge skupine isprava ukratko osvrnuo na najvažnije pojave u morfološkom sistemu, naglašavajući prisutnost starijeg stanja u ispravama, naročito oblika koji održavaju čakavsko-zapadnoštokavsku morfologiju.
Svi principi priređivanja dokumenata koji su utvrđeni u prvoj knjizi slijeđeni su i u drugoj. Naime, prvo se daje kratak opis sadržaja, zatim datum isprave, ime osobe koja je pisala te fizički opis. Također je naveden i početak i kraj teksta. Pored faksimila, svi dokumenti donose se u dvije verzije: ćiriličnoj i latiničnoj. Računalni font koji se koristio u ćiriličnoj transliteraciji ovdje predstavljene poljičke građe je BosNow. Ćirilična je transliteracija urađena po savremenim principima izdavanja starih tekstova. Naime, pri ćiriličnoj transliteraciji oponašano je stanje u izvornom rukopisu. Tekst je prenesen principom red na red, slovo za slovo, oponašana su nadredna slova, kao i interpunkcija. Na mjestima gdje su pojedini dokumenti oštećeni, ili gdje je tekst nečitljiv, postavljene su rekonstrukcijske zagrade. U latiničnoj transliteraciji učinjene su i određene intervencije koje savremenom čitaocu olakšavaju razumijevanje teksta. Dijelovi teksta koji u ćiriličnoj verziji nisu rekonstruirani, u latiničnoj verziji rekonstruirani su samo onda kada se s najvećom sigurnošću moglo pretpostaviti koji je nedostajući dio teksta. Skraćenice su riješene u oblim zagradama, a pisarske greške nisu ispravljane, čak i kada su očite, kao što su suvišna ponavljanja. Svakako je pohvalno što će transliteraciju teksta pratiti i odgovarajući faksimili, što će prvenstveno biti od značaja za dalja istraživanja ovdje predstavljene građe.
Faksimiliranim izdanjem i transkripcijom poljičkih isprava učinjen je veliki korak pa valja pohvaliti ovaj poduhvat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine da objavi poljičke isprave koje se čuvaju u njenoj Specijalnoj zbirci. Priređivaču Mehmedu Kardašu mora se odati priznanje za precizno priređivanje teksta poljičkih dokumenata. Poljičke su isprave zanimljiv i značajan dio kulturnog naslijeđa te se nadamo da će u skorije vrijeme biti priređene i predstavljene naučnoj javnosti i preostale isprave.
Erma Ramić-Kunić