Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.17234/Croatica.66.4
ULOGA I SAMOPERCEPCIJA VOLONTERA U JEZIČNOM OSPOSOBLJAVANJU IZBJEGLIČKE POPULACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Martina Podboj
orcid.org/0000-0001-8326-8165
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Jelena Cvitanušić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Izbjeglice, tražitelji azila i druge ranjive skupine migranata specifična su kategorija učenika inog jezika koja postaje sve brojnija u današnjem društvu, zbog čega se konteksti poučavanja, ali i potrebne vještine poučavatelja jezika dinamično mijenjaju. Klasično institucionalno poučavanje u okvirima nastavnih kurikula i modula zamijenili su neformalni, nestandardni i improvizirani konteksti poučavanja usmjereni na vrlo specifične potrebe ranjivih učenika jezika. U Hrvatskoj je volontersko poučavanje jedan od brojnih neizostavnih oblika podrške izbjeglicama te se najčešće javlja kao potreba zbog manjka dostupnih tečajeva usmjerenih na specifične potrebe učenika, odnosno kao ad hoc aktivnost koja proizlazi iz njihovih stvarnih svakodnevnih potreba. Posljedično, poučavatelji nisu nužno nastavnici jezika, a često, izuzev kroz kraće neformalne edukacije i radionice, nisu osposobljeni za rad s tako specifičnom kategorijom učenika. Primjerena osposobljenost poučavatelja za nastavu jezika jedan je od preduvjeta uspješnog poučavanja, posebice kada je riječ o ranjivoj skupini učenika koju odlikuju različitost kulturnog nasljeđa, proživljena traumatična iskustva, a nerijetko i niži stupanj formalnog obrazovanja te nepoznavanje (latiničnog) pisma. Sve navedeno osim metodičkih i jezičnih znanja i kompetencija zahtijeva i visoku razinu međukulturne kompetencije i razumijevanje načela inkluzivne nastave. U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo 28 ispitanica i ispitanika koji volonterski jezično osposobljavaju izbjeglice u različitim kontekstima poučavanja. Daje se uvid u njihove stavove o poučavanju hrvatskog jezika za izbjeglice, percepciju vlastite uloge u tom procesu te stavove o kompetencijama koje smatraju važnima za takvu vrstu jezičnog osposobljavanja. Rezultati ukazuju na to da velika većina ispitanika i ispitanica ne smatra formalne kvalifikacije nužnima za uspješno poučavanje, ali misle da su dobrodošle. Kao najveće probleme i izazove poučavanja navode eksterne organizacijske probleme poput teškog ostvarivanja duljeg kontinuiranog poučavanja i opadanja ili manjka motivacije učenika. Kao izazovi se navode i složenost hrvatskog jezika te manjak i nedostupnost adekvatnih materijala za poučavanje izbjeglica te potreba za kontinuiranim, besplatnim i lako dostupnim tečajevima.
Ključne riječi
hrvatski za izbjeglice; volonteri; volontersko poučavanje; kompetencije; samopercepcija
Hrčak ID:
287149
URI
Datum izdavanja:
13.12.2022.
Posjeta: 474 *