Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.17018/portal.2022.10
Futurologija i strateško predviđanje hrvatske kulturne baštine
Martina Juranović Tonejc
orcid.org/0000-0002-2236-1953
Martina Ivanuš
orcid.org/0000-0001-6565-5102
; Croatian Conservation Institute, Joint Division for Documentation
Sažetak
Pogled u budućnost ili predviđanje budućnosti oduvijek je intrigiralo i fasciniralo ljude. Postoje mnogobrojni primjeri koji se i danas prakticiraju, poput pokušaja predviđanja budućnosti iz graha ili promatranja i čitanja obrisa taloga kave. U današnje izazovno vrijeme klimatskih promjena i bezbrojnih političkih nestabilnosti, što očekivati od budućnosti, pitanje je koje se sve češće postavlja. U pronalaženju odgovora pomaže nam nova disciplina, futurologija, koja sustavno proučava moguće, vjerojatne i željene budućnosti. Pitanje kakva će budućnost biti te što u njoj možemo očekivati javlja se u svim segmentima društva, pa tako i u segmentima vezanim uz kulturnu baštinu. Prva je asocijacija na pojam kulturne baštine prošlost, naš identitet, ostavština ili nešto što smo naslijedili. Većinom ga poistovjećujemo s nečim vrijednim i nečim što moramo čuvati. Zaštita kulturne baštine u ovom je članku premještena u budućnost. Temeljno pitanje koje se postavlja jest hoće li sadašnji pogledi na očuvanje/zaštitu baštine vrijediti i u budućnosti. Primarno je riječ o naslućivanju budućnosti, a ne o njezinu predviđanju, i to pomoću metoda i tehnika koje identificiraju procese koji bi mogli utjecati na budućnost zaštite i upravljanja baštinom u Republici Hrvatskoj. Prikazani su mogući problemi s kojima se suočava suvremeni svijet te njihov utjecaj na baštinu. Rad se temelji na metodologijama uobičajenima u istraživanju alternativne budućnosti, na futurologiji koja promatra horizont. Temelj je to svakog procesa strateškog predviđanja te uključuje različite metode koje se koriste za odmicanje od pristranih promatranja budućih događaja i stvaranje vjerojatnih scenarija. Metode STEEP i 2x2 MATRIX korištene su za istraživanje granica vjerodostojnosti budućnosti kulturne baštine u Hrvatskoj. Utvrđivanje trendova provedeno je na temelju praktičnih i teorijskih iskustava samih autorica, razgovora sa stručnjacima iz službe zaštite baštine, restauratorske službe, kao i ranijih istraživanja. Na temelju utvrđenih trendova napravljeno je nekoliko imaginarija s izvjesnostima i neizvjesnostima. Imaginariji su mješavina izvjesnosti, neizvjesnosti, vjerojatnosti i predviđanja temeljenih na prepoznatim trendovima, ali iznad svega, oni su razmišljanja samih autorica. Uočeno je da što je imaginarij idealniji, to je uloga ljudi manja. Čini se kako veća uporaba tehnologije uključuje manji emocionalni angažman sudionika. No, ljudi su ti koji kroz stoljeća štiti baštinu. Stoga je iznimno važno da u budućim imaginarijima planiranja zaštite kulturne baštine sudjeluju svi dionici sektora baštine jer baština pripada svima nama. Imaginariji nas vode do sporazuma o tome kakvu budućnost želimo. Ovim se radom želi naglasiti da imamo izbor kako ćemo promatrati i naslućivati budućnost, hoće li budućnost biti svijetla i pozitivna ili mračna i negativna. Trendovi predstavljeni u radu pokazuju nam da o budućnosti već sada znamo više nego što mislimo te bismo to znanje svakako trebali iskoristiti, a u skladu s time i metodu strateškog predviđanja kao standardizirani model stvarnosti koju naslućujemo. Pozitivni i negativni imaginariji o zaštiti kulturne baštine, prikazani u ovom istraživanju, mogli bi biti primjer ili priprema za budućnost. U imaginarijima koji odražavaju klimatske promjene i globalni razvoj, politike i zakoni utječu na način komuniciranja ljudi i organizacija te na njihov odnos prema kulturnoj baštini. U razgovoru sa stručnjacima za baštinu treba koristiti određene vremenske okvire koji bi mogli značajno promijeniti način na koji pojedinci i institucije razmišljaju o baštini. Budući naraštaji to trebaju prepoznati i pronaći odgovarajući model zaštite baštine. Ovakav način razmišljanja nužan je za podizanje naše svijesti o budućnosti sektora baštine, osobito u vremenu u kojem je velik dio Hrvatske ugrožen potresima, poplavama i dizanjem razine mora zbog klimatskih promjena čiji utjecaj alarmantno raste. Za sada se strateško predviđanje budućnosti u Hrvatskoj sramežljivo prihvaća u gospodarstvu i znanosti, a vrijeme je da se prihvati i u sektoru kulturne baštine. O strateškom predviđanju budućnosti već se naveliko raspravlja u europskim i svjetskim organizacijama za baštinu, stoga bi sljedeći korak trebao bi biti da i sektor hrvatske baštine prihvatiti ovu metodologiju.
Ključne riječi
futurologija, strateško predviđanje, kulturna baština, naslućivanje, trendovi, imaginarij
Hrčak ID:
290105
URI
Datum izdavanja:
30.12.2022.
Posjeta: 932 *