Stručni rad
Vatrogasni specijalistički timovi – snage za reagiranje u katastrofama
Klaudijo Filčić
orcid.org/0000-0002-1655-5583
; Vatrogasna zajednica Primorsko-goranske županije, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Suvremena organizacija većeg dijela aktivnosti iz područja zaštite i spašavanja neke države počiva na specijaliziranim snagama, čiji se ustroj temelji na prepoznatim rizicima i zahtjevima specifičnih ugroza kao i na operativnim potrebama. Područje zaštite i spašavanje treba biti sposobno predvidjeti nove prijetnje, ono se zbog toga stalno razvija kako bi na te prijetnje moglo učinkovito odgovoriti. Neke od pretpostavki učinkovitog odgovora bilo koje operativne skupine su: uvježbanost, opremljenost i logistička potpora, zbog čega je i u vatrogastvu potreban novi pristup u organizaciji interventnih snaga – za djelovanjem u specifičnim intervencijama, temeljen na takvom specijalističkom osposobljavanju kako bi postojeće „individualne vještine” postale „sposobnosti tima“.
Cilj rada je, na temelju postojećih rješenja i primjera dobre prakse iz svijeta, prikazati mogućnosti ustrojavanja namjenski organiziranih vatrogasnih snaga – potpuno opremljenih i kadrovski popunjenih skupina, unaprijed ustrojenih i testiranih u skladu s odgovarajućim međunarodnim smjernicama. Od ovako ustrojenih vatrogasnih snaga očekuje se brzi i učinkoviti odgovor te povećanje učinkovitosti na specifičnim vrstama intervencija – od manjih incidenata do katastrofa velikih razmjera, gdje se zahtijeva specijalizirano znanje ili neke druge posebne sposobnosti.
U radu su korištene sljedeće metode: analiza – raščlamba ukupnih operativnih aktivnosti interventnog tima na funkcionalne cjeline i pojavne oblike; promatranje – motrenje i provjera pojava tijekom operativnog rada radi provjere postojećih ili otkrivanja novih spoznaja; intervju – neposredni usmeni razgovor s ključnim osobljem modula radi prikupljanja stavova i mišljenja te istraživanja dodatnih podataka; klasifikacija – razvrstavanje pojava prema određenim kriterijima prema hijerarhijskim razinama ili organizacijskim oblicima; modeliranje – utvrđivanje optimalnog ustroja tima radi boljeg upoznavanja njegove organizacijske strukture i neophodnih funkcija; komparacija – usporedba strukture, funkcija, odnosa i veza među elementima istovrsnih i raznovrsnih modula iz različitih država.
Ponuđeni model organizacije usklađen je sa suvremenim rješenjima, a temelji se na globalno prihvaćenim načelima samodostatnosti, interoperabilnosti i modularnosti. Tako ustrojeni vatrogasni specijalistički timovi u potpunosti su usklađeni s europskim propisima iz područja Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, koji ovakve snage definiraju pod pojmom „moduli“.
Ključne riječi
rizik; katastrofa; operativne potrebe; samodostatnost; interoperabilnost; vatrogasni specijalistički tim; Mehanizam Unije za civilnu zaštitu; modul
Hrčak ID:
293360
URI
Datum izdavanja:
29.12.2022.
Posjeta: 1.143 *