Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

VITAMIN D U BOLESNIKA S KRONIČNOM BUBREŽNOM BOLEŠĆU LIJEČENIH HEMODIJALIZOM

IVICA HORVATIĆ orcid id orcid.org/0000-0001-9050-5747 ; Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Zavod za nefrologiju i dijalizu; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
DRAŠKO PAVLOVIĆ orcid id orcid.org/0000-0002-2380-869X ; Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B.Braun Avitum, Zagreb, Hrvatska
IVANČICA HRŠAK ; Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B.Braun Avitum, Zagreb, Hrvatska
SONJA DITS ; Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B.Braun Avitum, Zagreb, Hrvatska
BORIS KUDUMIJA orcid id orcid.org/0000-0002-6717-5871 ; Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B.Braun Avitum, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 130 Kb

str. 165-172

preuzimanja: 491

citiraj


Sažetak

Cilj rada bio je odrediti status vitamina D u bolesnika s terminalnom kroničnom bubrežnom bolešću liječenih kroničnom hemodijalizom (KBB-5-HD) i povezanost s osnovnim kliničkim i laboratorijskim parametrima. Bolesnici i metode: Presječno opservacijsko retrospektivno istraživanje provedeno je u bolesnika liječenih u Poliklinici za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum. Bolesnicima je određena koncentracija 25OH-vitamina D (25(OH)D) u serumu, praćeni su dob i spol bolesnika, dužina liječenja na hemodijalizi, postojanje šećerne bolesti, koncentracija PTH, Ca, P, albumina i C-reaktivni protein (CRP) u serumu te oblik vitamina D primijenjen u liječenju. Na osnovi koncentracije 25(OH)-D bolesnici su klasifi cirani u tri skupine: defi cijencija (<50 nmol/L), insufi cijencija (50-75 nmol/L) i sufi cijencija (>75nmol/L). Značajnost razlike među skupinama testirana je t-testom i jednosmjernim ANOVA testom za kontinuirane varijable i χ2-testom za kategorijske varijable, a postavljena razina značajnosti bila je p<0,05. Rezultati: U istraživanje je uključeno 134 bolesnika (dobi 68±15 godina, prosječne dužine liječenja hemodijalizom 5,9±6,3 godina), od čega 43 žene (32,1 %). Defi cijenciju vitamina D imalo je 65 bolesnika (48,5 %), a insufi cijenciju 35 bolesnika (26,1 %). Najviše bolesnika liječeno je samo parikalcitolom (50 bolesnika) i kombinacijom parikalcitol+kolekalciferol (34 bolesnika). Bolesnici s defi cijencijom vitamina D bili su mlađi u odnosu na bolesnike sa sufi cijencijom vitamina D (65 prema 73 godine; p = 0,046) i imali su češće šećernu bolest u odnosu na druge dvije skupine (p=0,018). Dodatnom analizom, kada su bolesnici podijeljeni u dvije skupine (25(OH)D <50nmol/L prema >50nmol/ L), oni s 25(OH)D<50nmol/L imali su viši PTH (40,78 prema 28,42 pmol/L, p=0,003), više fosfate (1,72 prema 1,53 mmol/L, p=0,039), niži CRP (18,9 prema 26,7 mg/L, p=0,019) te češće šećernu bolest (29/65 prema 16/69, p=0,011). Zaključak: Ovi rezultati pokazuju da su defi cijencija i insufi cijencija vitamina D u bolesnika s KBB-5-HD česte unatoč nadoknadi i liječenju. Potrebne su prospektivne studije da bi se utvrdio optimalni način liječenja, kao i učinak liječenja na pobol i preživljavanje bolesnika.

Ključne riječi

vitamin D; parathormon; kronična bubrežna bolest; hemodijaliza; hiperparatireoidizam; mineralno-koštani poremećaj

Hrčak ID:

294710

URI

https://hrcak.srce.hr/294710

Datum izdavanja:

27.2.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.087 *