Podravski zbornik, No. 48, 2022.
Stručni rad
Žena kao simbol, metafora i alegorija u stvaralaštvu Ivana Lackovića Croate
Helena Kušenić
Sažetak
Priroda kao inspirativna i interpretativna okosnica Lackovićeva stvaralaštva često je predstavljena
kroz formu mijena godišnjih doba, cikličnosti vremena svojstvenog ženskom principu. Žena, kao jedan
od središnjih motiva prisutna je u bogatom opusu od samih početaka. Utemeljeni na zemljaškim
principima rani radovi prenose sliku okoline nekadašnjeg sela koja se tijekom vremena sve više
podređuje osobnim preferencijama i izraženijoj stilistici autora, pri čemu žena pokriva nekolicinu
tipičnih uloga – od domaćice, majke, radnice – pritom često adresira metaforično značenje žene
kao alegorije domovine, društveno-političkih situacija ili pojmova. Ženske uloge promatraju se na
primjerima ilustrativne prakse i bogate produkcije grafičkih mapa nastalih u suradnji sa Zbirkom
Biškupić. Sklonost simbolizmu povezanom s kozmičkim i egzistencijalističkim promišljanjima izraženija
je u grafičkim mapama sredine 1970-ih godina kad fokus premješta u najširi kontekst Zemlje
unutar Svemira i intergalaktičkog postojanja čime se dotiče novih i dotad neistraženih tema
u okviru naivne umjetnosti. U isto vrijeme zamjetna je transformacija i motivska ekspanzija kod
nekolicine naivnih umjetnika – Josip Generalić kroz refleksiju osobnih tragedije bilježi rasap čovječanstva
i mračne strane civilizacije tzv. crnom fazom – punom kronične sumnje u pozitivnost i humanost
ljudskih bića, hibridnih prizora i aluzija erotizma zamjetnih i u Oblaku Ivana Lackovića,
dok Ivan Generalić osamostaljuje i rekontekstualizira motiv maske – u Lackovićevu opusu prisutna
također od početka 1970-ih godina.
Ključne riječi
Ivan Lacković Croata, crtež, grafika, žena, alegorija, društvena kritika, ezoterija
Hrčak ID:
295300
URI
Datum izdavanja:
10.11.2022.
Posjeta: 254 *