Pregledni rad

Biblijska eshatologija

Adalbert Rebić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U članku »Biblijska eshatologija« istražujem i razlažem temelje biblijske eshatologije. Istražujem poruku o posljednjim vremenima i posljednjim stvarima svijeta i čovjeka. Rad je podijeljen na dva dijela: starozavjetna eshatologija (I) i novozavjetna eshatologija (II). Budući da u Bibliji nema ni u cjelini ni u dijelovima sinteze eshatološke nauke, istražujem biblijsku eshatologiju slijedeći pojedine predaje i biblijske knjige. Najprije istražujem podrijetlo eshatološke misli u SZ (I); opisujem njezin razvoj, počinjući od najstarijih biblijskih predaja slijedeći taj razvoj kroz cijeli SZ do posljednjih starozavjetnih knjiga. Izgleda da je starozavjetna biblijska eshatologija izvorni izraelski fenomen; ona je nastala i razvila se unutar izraelskog naroda. Eshatologiju kakvu pozna Biblija ne susrećemo prije Staroga zavjeta ni izvan njega, svakako ne prije babilonskog sužanjstva. Parsizam iz Perzije izvršio je stanoviti utjecaj, ali su eshatološki elementi iz neizraelskih mitologija i religija u Izraelu bili premišljeni i prerađeni u kontekstu njihove otačke religije. Starozavjetna nada u eshatološku budućnost nastala je iz posebnog izraelskog shvaćanja Boga koji zahvaća u povijest starozavjetnog naroda i u shvaćanju linearne povijesti, povijesti koja je usmjerena prema budućnosti i ne okreće se u začaranom krugu kao prema shvaćanju susjednih naroda. Usmjerenosti prema budućnosti i nadi u bolju budućnost pomoglo je uvelike i proročko naviještanje Mesije i mesijanskih vremena (osobito Izaija), a i stvarnost Saveza koji je Bog sklopio sa svojini narodom. Posebno istražujem eshatološke teme, kao što su »Dan Gospodnji«, »Na kraju (svršetku) dana«, »Ostatak«. Potom prikazujem, isto tako analizom pojedinih biblijskih predaja i knjiga, individualnu eshatologiju, tj. vjeru u zagrobni život. Istražujem Što SZ govori o smrti, podzemlju (šeolu), kraljevstvu Božjem (nebu), osudi (pakao), uskrsnuću tijela ... Ukazujem na utjecaj egipatskih predodžbi o zagrobnom životu (koji je bio u manjoj mjeri) i mezopotamskih predodžbi (koji je bio u većoj mjeri).
Istražujem potom »eshatologiju Novoga zavjeta« (II). Novozavjetni tekstovi govore o svršetku svijeta i povijesti čovječanstva. Eshatologija je središte novozavjetne teologije. Na nju su u velikoj mjeri utjecale kasnožidovske apokaliptičke predožbe: posljednje nevolje, dan Gospodnji, pojavak Gospodnji, dolazak Mesije, posljednji sud, usrksnuće mrtvih, budući život u zajedništvu s Bogom ... U istraživanju novozavjetne eshatologije dvije su bitne crte eshatološkog poimanja: jedni spisi govore o budućem eshatološkom spasenju, a drugi ističu da je eshatološko spasenje u Kristu već ostvareno, prisutno; u Kristu su posljednja vremena već započela, Novozavjetnu eshatologiju istražujem analizirajući tekstove kako su nastali u povijesnom redoslijedu: pavlovski spisi, sinoptička evanđelja (Marko, Matej, Luka), deuteropavlovske poslanice (Kološanima i Efežanima), Četvrto evanđelje. Na Pavlovu eshatologiju imalo je Isusovo uskrsnuće vrlo velik utjecaj. U sinoptičkim evanđeljima Isus je predstavljen kao eshatološki navjestitelj i spasitelj. Kao eshatološki prorok on istjeruje zle duhove, naviješta dolazak kraljevstva Božjega i započinje ga ostvarivati na zemlji svojim čudesnim djelima; njima on dokazuje prisutnost kraljevstva Božjega. Prema Ivanovu evanđelju spasenje je već ostvareno u Isusu (realizirana eshatologija). Vjernici već posjeduju vječni život i nisu više pod sudom. Evanđelist vjeruje da je spasenje dovršeno u Isusu Kristu koji je »spasitelj svijeta«. Sud se ne događa kao dramatski kozmički događaj, nego kao posluh Isusovoj riječi, odgovor vjere njemu. Evanđelist ističe što Isus Krist za nas već sada znači. Isus govori Marti: »Ja sam uksrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.« (Iv 11,25). A i sud je već postao sadašnjost; »Tko vjeruje u Sina Božjega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega« (Iv 3,18). Na kraju u obliku zaključaka iznosim četiri mišljenja suvremenih egzegeta o novozavjetnoj eshatologiji: radikalna, apokaliptička, realizirana i inaugurirana eshatologija.

Ključne riječi

eshatologija; posljednja vremena; Dan Gospodnji; Posljednji sud; smrt; zagrobni život; uskrsnuće tijela; kraljevstvo Božje; život vječni

Hrčak ID:

27846

URI

https://hrcak.srce.hr/27846

Datum izdavanja:

2.7.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 7.877 *