Quaderni, Vol. XXXIV No. 1, 2023.
Stručni rad
SUDBINA ZVONA ISTOČNOG VENETA, FURLANIJE, TRSTA I ISTRE TIJEKOM PRVOG SVJETSKOG RATA
Franco Stener
; Muggia
Sažetak
Uporaba zvona zabilježena je još od davnih vremena u međusobno vrlo udaljenim
geografskim i kulturnim sredinama. Svjedočanstva o različitim veličinama,
oblicima i svrhama sežu od drevnog Egipta do kulture Perua prije civilizacije Inka,
Mezopotamije i Kine. U europskom kontekstu, pojam zvona vodi do ranog srednjeg
vijeka, kada su u 7. i 8. stoljeću izvršena prva metalna lijevanja u bronci umjesto
željeza, posebno u talijanskoj regiji Kampanija poznatoj po proizvodnji vrhunske
bronce. Tijekom stoljeća došlo je do razvoja veličine zvona, povećanja promjera i
smanjenja visine, te promjene vrste i stila dekoracija. Tijekom Prvog svjetskog rata,
Austro-Ugarsko Carstvo je konfisciralo većinu zvona iz svojih crkava kako bi se
utažio ozbiljan nedostatak metala uzrokovan povećanim ratnim potrebama. Većina
zvona je odnesena iz Karnije, Julijske krajine i Istre bez obzira na njihovu dataciju i
umjetničku vrijednost, unatoč interesu konzervatora Antona Gnirsa. Razne biskupije
su preko dekanata i županija imale vrlo precizan i točan popis sakralne bronce koja
je odnesena, navodeći težinu, visinu, datum topljenja, natpise i dekoracije. Ista
sudbina, no s parametrima koji se nisu u potpunosti podudarali, zadesila je zvona
odnesena iz Furlanije ili uništena u istočnom Venetu nakon povlačenja na rijeci Piavi
između 1917. i 1918. godine. U konačnici, radilo se o ogromnom gubitku u ovom
području s povijesno-umjetničkog gledišta. Uglavnom su zvona ponovno izlivena
nakon rata, u bronci dobivenoj od vraćenih topova, u Trivenetu i Istri osobito
zaslugom “Humanitarne pomoći za ratom uništene crkve” (“Opera di soccorso per
le chiese rovinate dalla guerra”) sa sjedištem u Veneciji.
Ključne riječi
Hrčak ID:
309189
URI
Datum izdavanja:
25.10.2023.
Posjeta: 189 *