Rekonstrukcija potpunog defekta donje usne udruženog s defektom brade
Reconstruction of a complete lower lip defect combined with a chin defect
Ivan Kovačić1, Marijan Kovačić2 (https://orcid.org/0000-0003-0860-6923)
1 Služba za kirurgiju, Opća bolnica Zadar
2 Odjel za bolesti uha, grla i nosa, Opća bolnica Zadar
Adresa za dopisivanje:
Prim. Marijan Kovačić, dr. med., https://orcid.org/0000-0003-0860-6923 Obala Kneza Branimira 2E, 23000 Zadar, e-pošta: mar.kova@yahoo.com
Poštovani gospodine uredniče,
u prethodna dva teksta, objavljena u Liječničkom vjesniku, bavili smo se inovativnim postupcima u rekonstrukciji srednje velikog potpunog defekta donje usne. ( 1, 2) Ovim putem pokušat ćemo pobuditi zanimanje čitateljstva o uznapredovalim tumorima donje usne, čije liječenje dovodi do njenog totalnog defekta, nerijetko udruženog s defektom brade. Kirurški procesi rekonstrukcije takvog defekta iznimno su složeni. Baziraju se na upotrebi tkiva u neposrednoj blizini defekta, formiranjem regionalnih ili udaljenih režnjeva. ( 3– 5) Iskustva s primjenom pojedinih metoda prilično su oskudna i odnose se najčešće na pojedinačne slučajeve zbog rijetke učestalosti ovog tipa karcinoma. Naime, dijagnoza malignih bolesti donje usne u pravilu se postavlja pravovremeno zbog vidljivosti nastalih promjena. Bolesnici rano traže medicinsku skrb, a tim se izbjegava potreba opsežne resekcije tkiva. Našoj bolesnici izvršili smo rekonstrukciju velikog defekta donje trećine lica primjenom jednostranog kompozit otočnog režnja obraza elongiranog u područje vrata. U cijelosti smo nadomjestili tkivo donje usne i brade, a manji preostali kontralateralni defekt obraza zatvorili smo semicirkularnim režnjem okolnog tkiva. Izvornu varijantu ovog režnja opisuju Sasaki i suradnici ( 6), kojim su izvršili korekciju cervikalne ezofagealne stenoze i sanaciju posljedica osteoradionekroze usne šupljine. Njegova šira primjena nije se ostvarila u rekonstrukciji glave i vrata. Osnovni je razlog ograničena i mala površina režnja. Izmjenom lokacije formiranja i elongacijom režnja u područje vrata mi smo značajno povećali njegovu površinu i učinili ga podatnim za rekonstrukciju nastaloga velikog defekta. Osnovu režnja postavili smo nešto niže od osnovne tehnike, i to u područje bukomandibularnog dijela obraza. Površinu režnja povećali smo spuštanjem vanjske incizije u područje vrata oko 3 – 4 cm od ruba donje čeljusti (Figure 1; Figure 2). Uključivanjem i odizanjem površnog sloja duboke fascije vrata s režnjem umnogome smo podigli razinu kirurške sigurnosti pronalaženja i oslobađanja njegove vaskularne peteljke (facijalne arterije i vene). Omogućili smo njezino istezanje i konačnu transpoziciju režnja bez veće tenzije. Ovim postupkom zaštitili smo i mandibularnu granu ličnog živca i sačuvali i motornu inervaciju mišićnog sloja režnja. Po formi, režanj je i dalje ostao izvorno aksijalni s kvalitetnom opskrbom krvlju svih njegovih slojeva (bukalne sluznice, mišića: bucinatora, depressora labii oris i anguli oris, platizme i kože). ( 7) Oblik i površinu lako smo prilagodili nastalom defektu izvedbom dobro vizualiziranih intraoralnih i ekstraoralnih incizija (Figure 2). Manju pažnju zahtijevala je detekcija i prezervacija ušća Stensenova kanala i bukofaringealne fascije, koja prevenira nepoželjan prolaps masnog tkiva obraza. Bez obzira na veličinu donatorskog mjesta, njegovu sanaciju postigli smo izravnim zatvaranjem. Izbjegli smo torziju nosa, gornje usne i novoformiranoga usnog kuta. Sidrenjem mišićne strukture koštanim šavom na kost mentalne regije i spajanjem s gornjom usnom postigli smo stabilnu visinu usne i dubinu gingivovestibulanog sulkusa. Vrlo brzo uspostavljena je potpuna oralna kompetencija i razumljiv govor bolesnice. U istom aktu prebacivanjem bukalne sluznice i njezinim vezivanjem za kožu režnja formirali smo i vermilion donje usne koji je pridonio boljem estetskom izgledu. Postignuti rezultat u funkcionalnom i estetskom smislu nije se mijenjao za vrijeme praćenja u trajanju od pet godina, bez obzira na provedenu adjuvantnu radioterapiju (Figure 3). Iako se u mnoštvu opisanih tehnika teško može odrediti najbolja, mi vjerujemo da ova tehnika zbog svoje kirurške jednostavnosti i postojanosti postignutog rezultata može biti zanimljiva alternativa u rekonstrukciji totalnog defekta donje usne s defektom brade ili bez njega. Navedena tehnika može se iskoristiti i za druge defekte u području glave i vrata. Stoga smatramo da i ovo pismo može pripomoći njezinoj popularizaciji.
S poštovanjem!
LITERATURA
<jrn>5. Seo HJ, Bae SH, Nam SB, Choi SJ, Kim JH, Lee JW, et al. Lower lip reconstruction after wide excision of a malignancy with barrel-shaped excision or the Webster modification of the Bernard operation. Arch Plast Surg. 2013;40:36–43.PubMedhttps://doi.org/10.5999/aps.2013.40.1.36</jrn>
<jrn>6. Sasaki TM, Taylor L, Martin L, Baker HW, McConnel DB, Vetto RM. Cheek island flap for replacement of critical limited defects of upper aerodigestive tract. Head Neck Surg. 1983;6:596–9.PubMedhttps://doi.org/10.1002/hed.2890060110</jrn>
<jrn>7. Lee JG, Yang HM, Choi YJ, Favero V, Kim YS, Hu KS, et al. Facial arterial depth and relationship with the facial musculature layer. Plast Reconstr Surg. 2015;135:437–44.PubMedhttps://doi.org/10.1097/PRS.0000000000000991</jrn>
Figure 1. A 70-year-old woman with advanced squamous cell carcinoma of the lower lip
Figure 2. Flap formation in the bucomandibular part of the cheek and elongation in the neck area
Figure 3. Postoperative appearance of the patient (frontal projection) 6 months after the surgery