Uvod u Novi zavjet 1: Evanđelja i Djela apostolska
Ksenija Magda
Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, 2022., str. 251
U listopadu 2022. godine Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik objavio je knjigu Uvod u Novi zavjet 1: Evanđelja i Djela apostolska autorice dr. Ksenije Magde. Ksenija Magda profesorica je biblijske teologije Novoga zavjeta na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik, do sada je objavila dvije autorske knjige na engleskom jeziku ( Paul’s Territoriality and Mission Strategy: Searching for the Geographical Awareness Paradigm Behind Romans (2009); Blessing the Curse?: A Biblical Approach for Restoring Relationships in the Church (2020)), a Uvod u Novi zavjet 1: Evanđelja i Djela apostolska njezina je prva knjiga na hrvatskom jeziku.
Knjiga započinje svojevrsnim predgovorom „O ovom udžbeniku“, u kojem autorica pojašnjava potrebu i razloge pisanja ovoga udžbenika. Navodeći postojeće knjige na temu uvoda u Novi zavjet, autorica ističe svojevrsnu nedostatnost i problematiku istih te činjenicu da se novozavjetna teologija uglavnom oslanja na prijevode. U skladu s time, autorica ističe kako je ovo prvi hrvatski protestantski uradak posvećen toj temi.
Knjiga ima četiri cjeline, 11 poglavlja, a na kraju knjige nalazi se i rječnik pojmova. Prva cjelina Počeci, predmet i problematika biblijske teologije Novoga zavjeta sadrži dva poglavlja. Prvo poglavlje „Nadahnuta Božja riječ?“ kao što i sam naslov govori, raspravlja o naravi Novoga zavjeta kao Svetog pisma, definira pojam nadahnuća iz novozavjetne perspektive te se dotiče pitanja kanona. Ističući kako kršćani nemaju „sveti, savršeni, s neba pali primjerak Svetih spisa“ (str. 17), autorica ističe kako „[g]lavna postavka u biblijskoj ideji nadahnuća nije čudnovatost i nerazumljiva transcendentnost pa čak ni njezina neokaljanost ljudskim načinom bivanja… Nadahnuće se, dakle, očituje u djelotvornosti riječi u životu vjernika, a Riječ se Božja nikad ne vraća prazna…“ (str. 16). Dajući pregled „potpune doslovne nadahnutosti“ ( Plenary Verbal Inspiration) te „potpune nenadahnutosti“, autorica ističe kako je većina protestantskog svijeta prihvatila pristup „ograničenog doslovnog nadahnuća“ te smatra kako je takav pristup u poimanju nadahnuća najbolji. Drugo poglavlje „Znanost o Novom zavjetu“ čitatelju nudi kratki povijesni pregled proučavanja novozavjetnih spisa: kakav je bio odnos biblijske teologije u odnosu prema sustavnoj, tj. dogmatskoj teologiji u rimokatoličkoj teologiji do pojave reformacije, što se mijenja dolaskom reformacije, kako su racionalizam i prosvjetiteljstvo utjecali na pristup Bibliji, upoznajemo se s dijakronijskim i sinkronijskim metodama proučavanja Novoga zavjeta itd. Autorica također u ovom poglavlju navodi što sve proučavatelj Novoga zavjeta mora uzeti u obzir ako želi ozbiljno proučavati taj dio Biblije te navodi sedam zadaća.
Druga cjelina Povijesni kontekst Isusovog djelovanja sadrži dva poglavlja koja se bave okruženjem u kojem su nastale knjige Novoga zavjeta. Treće poglavlje „Od povratka iz Babilonskog sužanjstva do Isusovog vremena“ ukratko sažima proces helenizacije koji započinje u 4. stoljeću prije Krista Aleksandrom Velikim, makabejski ustanak i posljedice istog, uspon i širenje Rimskog Carstva te život u Palestini za vrijeme vladavine Rima. U ovome dijelu autorica se posebno dotiče obiteljskih odnosa i odnosa među spolovima te Isusova odnosa prema ženama. Četvrto poglavlje „Židovstvo Drugoga Hrama“ upoznaje nas s razvojem židovske religije u navedenom razdoblju. Pa tako saznajemo nešto o razvoju židovstva u Palestini i dijaspori, o položaju židovske vjere u odnosu na ostale religije onog vremena, o različitim židovskim sljedbama onog vremena te o obilježjima židovske pobožnosti u razdoblju Drugoga Hrama.
Treća cjelina Pristupi evanđeljima sadrži tri poglavlja. Peto poglavlje „Isus i navještaj o Isusu“ posvećeno je problematici evanđelja kao književne vrste. Naime, usponom znanstvenog pozitivizma krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do povijesno-znanstvenog pristupa evanđeljima te se sukladno tome nameće pitanje književne vrste istih. Ukratko predstavljajući razna gledišta (evanđelja kao prakseis (‘djela’), apomnemoneumata (‘sjećanja’) te bios), autorica ističe kako je u žanrovskoj procjeni evanđelja element kerigme presudan te na tome tragu zaključuje da je ta potreba za navještajem, zbog specifičnosti subjekta i okolnosti, pretočena u žanr. Ostatak poglavlja bavi se razlozima zapisivanja evanđelja te apokrifnim evanđeljima, kršćanskim gnosticizmom te knjižnicom Nag Hammadi. Šesto poglavlje „Povijesna problematika evanđelja“ posvećeno je potrazi za povijesnim Isusom koja je nastala kao rezultat primjene povijesnih metoda na Bibliju, a autorica posebnu pažnju posvećuje tumačenju Isusovih čuda. Nakon opisa povijesti recepcije sinoptičkih evanđelja na Zapadu, autorica se okreće pitanju kako su nastala evanđelja i zašto imamo četiri evanđelja od kojih su tri toliko slična. To pitanje sinoptičkog problema služi kao uvod za upoznavanje s povijesno-kritičkim metodama (kritika izvora, kritika forme te redakcijska kritika) kojima autorica posvećuje ostatak poglavlja. Sedmo poglavlje „Od biblijskog teksta do razumijevanja: egzegetski postupak“ upoznaje čitatelje s važnošću Matije Vlačića Ilirika za razvoj hermeneutskih metoda tumačenja Svetog pisma, suvremenim metodama pristupa razumijevanju Biblije koje su usmjerene ili na pošiljatelja ili na poruku ili na čitatelja i sukladno tome, različitim metodama, a nakon toga autorica progovara o egzegetskom postupku kao postupku postavljanja pitanja s nakanom otkrivanja „što je tekst značio prvim čitateljima (i autoru) u vrijeme kada je nastao“ (str. 131). Egzegetski postupak, sukladno tome, zahtijeva postavljanje pitanja iz područja literarne kritike, narativne kritike te pitanja iz područja sociološke i retoričke kritike. U ostatku poglavlja autorica donosi smjernice kako napisati egzegetski rad.
Četvrta cjelina Kroz evanđelja sadrži četiri poglavlja donosi pregled četiriju kanonskih evanđelja prema obrascu literarnog pristupa (gleda se struktura evanđelja, obilježja, jezik, radnje itd.), povijesnog pristupa (okolnosti nastanka teksta i njegove specifičnosti iz perspektive povijesne kritike) te razmatranja kako pojedine perikope funkcioniraju unutar pojedinog evanđelja. U osmom poglavlju „Evanđelje po Marku: skroviti Krist“ zastupajući Markov prioritet, autorica iznosi radnju Markova evanđelja kao drame u tri čina, u dijelu „Pitanja povijesne kritike“ bavi se pitanjem tko je Marko i tko su mu prvi čitatelji, a u dijelu „Markovo evanđelje iz današnje perspektive“ obrađuje teme „mesijanska tajna“ i „Sin Čovječji“, činjenicu da se dobar dio radnje Marka događa „na putu“, zašto je Isus prokleo neplodnu smokvu te izraz „lakše je devi kroz iglene uši“. U devetom poglavlju „Evanđelje po Mateju: Isus kao učitelj“ govoreći o naraciji i strukturi evanđelja, autorica ističe da se početak Mateja može shvatiti kao knjigu novog Postanka, iznosi moguće načine podjele strukture Mateja, daje pregled sadržaja evanđelja. U dijelu „Pitanja povijesne kritike“ bavi se teorijom o dvama izvorima, tko je Matej i kome piše evanđelje, a u dijelu „Matejevo evanđelje iz današnje perspektive“ razmatra Matejev prikaz Isusa kao Sina Božjeg i učitelja te obilježja Isusovih učenika. Deseto poglavlje „Evanđelje po Ivanu: Radosna vijest za nove generacije“ započinje isticanjem posebnosti i dubine tog evanđelja. Govoreći o strukturi Ivanova evanđelja, autorica smatra podjelu Ivana na „Knjigu znakova“ i „Knjigu slave“ nezadovoljavajućom te stoga predlaže vlastitu podjelu prema sljedećem obrascu: Knjiga znakova (pogl. 1-12); Knjiga oporuke (pogl. 13-17); Knjiga vječnoga života (pogl. 18-21) (str. 187). Nakon toga autorica nudi pregled sadržaja evanđelja prema obrascu stupnjeva razvoja vjere (str. 188). U dijelu koji govori o pitanjima povijesne kritike, autorica se bavi temama kao što su: tko je autor Ivanova evanđelja, koje je mjesto njegova nastanka, o odnosu Ivanova evanđelja prema sinopticima te se dotiče optužbe za antisemitizam autora Ivanova evanđelja. U dijelu „Ivanovo evanđelje iz današnje perspektive“ autorica govori o vjerovanju i preispitivanju vjerovanja, o Isusu koji plače, o istini koja oslobađa te o traženju Isusa među živima. Jedanaesto poglavlje „Lukina Radosna vijest u dva sveska: Evanđelje i Djela apostolska“ započinje razmatranjem Luke kao povjesničara čiji je cilj povezati kerigmu i povijest (str. 281) te razmatra značaj činjenice da Lukino evanđelje ne završava u Jeruzalemu, već se nastavlja u Djelima. Nakon govora o strukturi Lukina evanđelja i Djela u kojem se ističe posebnost brojnih perikopa koje ne nalazimo kod ostalih evanđelista, a koje naglašavaju Isusovu osjetljivost prema marginaliziranim skupinama, autorica donosi pregled sadržaja i tema Lukina evanđelja te govori o Lukinoj teologiji i povijesti spasenja. U dijelu koji se bavi pitanjima povijesne kritike saznajemo tko je autor Lukina evanđelja i Djela apostolskih, kome Luka piše, zašto i kada. U dijelu „Lukino evanđelje i Djela iz današnje perspektive“ autorica se bavi temama kao što su: „Moja istina“, „Siromašni i bogati pred Bogom“, „Moja povijest kao moj put Bogu“ te „Nužno i moguće jedinstvo različitih“.
Knjiga Uvod u Novi zavjet 1: Evanđelja i Djela apostolska predstavlja upravo to: udžbenik koji donosi uvod u dio Biblije koji kršćani zovu Novi zavjet. Struktura je knjige smislena budući da se kreće od općenitijih tema prema samim novozavjetnim evanđeljima pa tako čitatelj kada dođe do posljednje cjeline, ima dobar temelj za razumijevanje sadržaja kanonskih evanđelja. Na kraju svakog poglavlja nalaze se „Zadaci“ što znači da čitatelj ima priliku ući u interakciju sa sadržajem knjige, a također tu je i cjelina „Za daljnje proučavanje“ gdje se donosi popis literature koju čitatelj može dalje konzultirati. Zgodan detalj jest taj da za one izvore koji su dostupni online autorica donosi QR-kodove koji olakšavaju nalaženje istih. Bonus je svakako i Rječnik pojmova koji se nalazi na kraju knjige.
Knjiga je napisana primarno za studente teologije, ali se preporučuje i članovima crkava ukoliko žele sustavnije i dublje zaroniti u svijet i tekstove novozavjetnih evanđelja. Zasigurno najviše polemike može izazvati prvo poglavlje koje se bavi nadahnućem Biblije u kojem autorica smatra da je stav o nadahnutosti Biblije koji se zove „potpuna doslovna nadahnutost“ ( Plenary Verbal Inspiration) posljedica bogatih, sredovječnih, svjetloputih muškaraca koji su htjeli sačuvati svoje privilegije (str. 30). Najkvalitetnije poglavlje, barem prema mom mišljenju, jest prikaz Evanđelja po Ivanu u kojem autorica jako dobro i na zanimljiv način predstavlja sadržaj tog evanđelja. U svakom slučaju, vrijedi pozdraviti činjenicu da na našem tržištu postoji uvod u Novi zavjet koji nije prijevod s nekog stranog jezika već plod rada „domaćih snaga“.
Ervin Budiselić